“Radeći ovdje, prodavajući drva za ogrjev, završio sam i fakultet. Ali eto, posla jednostavno nema pa i dalje prodajem drva” - kazao nam je Alen Husnić iz Podveležja.
Iako fakultetski obrazovan, Alen se ne žali, kaže kako je u životu uvijek bio optimista, pa je tako i sada. “Radio sam nešto malo u Gradskoj banji, podučavao plivanje, ali sve je to bilo kratka vijeka, kad je netko od radnika bio na bolovanju ili nešto slično. Ali najvažnije je pošteno raditi, mlad sam i nadam se da ću naći posao - optimističan je Alen.
Nikad gora situacija
Ostali prodavači drva za ogrjev, koji su stacionirani na južnom izlazu iz Mostara, pored naselja Rodoč, nisu optimistični kao Alen. Tvrde kako nikad nije bila gora situacija.
Prijašnjih godina moglo se, kažu, nešto i zaraditi, ali otkad je tvrtka “Drvosječa” počela prodavati drva i u Mostaru, njima je sve teže. “Svi mi, koji ovdje prodajemo, imamo uredne papire. Kad sve zbrojiš i oduzmeš, po prodanom metru drva zaradimo oko 10 maraka. I to ako ih odmah uspijem prodati, što je nemoguće - priča nam prodavač Džemo Bajramović.
Kaže kako danima stoje na kiši, vjetru, ledu i ne prodaju ništa. Rekord drži jedan njihov kolega koji puna dva mjeseca nije prodao ništa.
“Ma katastrofa, što drugo mogu reći. Prijašnjih godina mogao si nešto kruha jesti, ali ove godine tuga. Otkako nas je “poklopio” Drvosječa, ne možemo pokriti ni najosnovnije troškove. Od silne vlage ispod ovih drva istrunuo je i pod auta” - s neskrivenim razočaranjem priča Džemo.
Teška životna situacija ovih ljudi natjerala ih je da se bave ovim poslom. Niti jedan od njih nema svoja vlastita drva, sve kupe od države pa preprodaju ne bi li nešto zaradili.
No, unatoč tome, kažu kako ih inspekcija (pre)često obilazi. Problem je što, kada kupe drva od šumske uprave, dobiju potvrdu da su sve uredno platili, ali ta potvrda, kako kažu, važi samo jedan dan. Tada im inspektor “progleda kroz prste” i pusti ih da prodaju i dalje.
Ne isplati se
“Ima nas ovdje iz cijele Bosne i Hercegovine. Ja sam s Podveležja, Huso je iz Mostara, Ante iz Stoca. Svi smo mi sitne ribe i ako se ovako nastavi dogodine nas neće biti ni pola. Jednostavno se ne isplati. Svaki dan dolazimo ovdje, moraš nešto i pojesti, plus gorivo što se potroši, a kući se vratim praznih džepova” - zaključuje Džemo tužnu priču svih prodavača koji čekaju neka bolja vremena.
