Kako život brzo prođe! Koliko sam puta čuo od čovjeka koji stoji na humku svoga oca "Velečasni, nisam mu stigao reći da ga volim." Koliko sam puta čuo "Kada se vratim u Hrvatsku, onda ću uživati u životu...", a onda ga srce izda. Kako život zna biti nepredvidljiv! Naći prijatelja, koje li miline! - riječi su velečasnog Zlatka Sudca upućene okupljenima u Spaladium Areni koji su došli na premijeru filma "Prijateljstvo nitima božjim povezano" redatelja Jakova Sedlara.
Nije bilo nijedne reklame, ni oglašavanja, ali vijest o dolasku karizmatičnog svećenika na čije seminare duhovne obnove čeka 15.000 ljudi, pročula se nadaleko. Nekoliko tisuća ljudi došlo je čuti Sudca i dobiti njegov blagoslov.
Film je o Ivanu Puljiću, najboljem Sudčevom prijatelju i najbližem suradniku koji je uvijek tu, na svakom seminaru duhovne obnove. Prati ga s gitarom i zajedno s njim pjeva duhovne pjesme bez kojih su seminari, tvrdi Sudac, nezamislivi.
- Da nije Ivana, danas ne bih bio među živima - tvrdi velečasni Sudac ali ne otkriva na koji mu je način prijatelj spasio život.
- Ne postoji škola koja uči kako da živiš, a život nam donosi mnoge situacije za koje nismo spremni. Prijatelja možeš naći u životinji, biljci, u plavetnilu mora. Treba gledati, ali ne očima. Oči zaslijepljene strahom, ohološću, prazninom, kako će naći osobu kojoj možeš odložiti srce da se odmori? Dao Bog da svatko od vas, kad ga stisne, nađe takvog čovjeka. Ja sam ga našao - rekao je Sudac.
- Dolazi vrijeme kada će povjerenje među ljudima biti vrjednije od zlata. Tko će platiti mater što nas je rodila? Život je toliko vrijedan, savršen, a mi ga činimo teškim. Bog je htio da volimo ljude. Kada bismo tako živjeli gdje bi nam bio kraj?! - poručio je Sudac.
Pjevao je zajedno s Ivanom, a onda im se pridužila i Maja Blagdan te su zajedno izveli "Krist na žalu" Ivana Pavla II.
Nakon podijeljenog blagoslova, ljudi su se razišli.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
