Gospodarski razvoj općine Čitluk temelji se isključivo na ulaganju vlastitih sredstva i djelomično uz vrlo skromnu pomoć sredstava iz županijskog i federalnog proračuna. Budući da su se općinske vlasti pravodobno opredijelile za razvoj privatnog poduzetništva, turizma te vinogradarstva i vinarstva, posljednjih petnaestak godina u tim se djelatnostima zaposlilo mnogo radnika, pa je po broju zaposlenih (4313) općina Čitluk trenutno na drugom mjestu u HNŽ-u.
Samo obećanja
Iako se Međugorje sve brže razvija i poprima izgled gradske sredine, žalosna je činjenica da su državne, federalne i županijske vlasti malo učinile na planu razvoja tog svjetski poznatog mjesta. Oni godinama samo verbalno podržavaju izgradnju infrastrukturnih objekata u Međugorju, a što se tiče njihove konkretne financijske pomoći Međugorju, ona je tek simbolična. Stoga i ne čudi što se razvoj Međugorja temelji isključivo na ulaganju vlastitih sredstava mještana i uz pomoć općine Čitluk. Za svakog posjeta Međugorju federalni dužnosnici jasno su isticali kako su turistički potencijali Međugorja od golemog značenja, ne samo za općinu Čitluk, nego i za Federacije BiH i BiH. No, iako su se čitlučki načelnik Ivo Jerkić i općina godinama više puta obraćali višim instancama vlasti za pomoć u financiranju projekata nužnih za razvoj Međugorja, do sada nije bilo gotovo nikakva razumijevanje za to.
Načelnik Jerkić i Općinsko vijeće više su puta isticali da ni zakonska regulativa iz oblasti turizma ne ide u prilog lokalnim zajednicama, pa tako ni Međugorju. Posebno se to odnosi na federalni Zakon o turističkim zajednicama i Uredbu o boravišnoj pristojbi, ali i na županijski Zakon iz područja urbanizma i građenja.
Loše prometnice
Proteklih se godina općina više puta bezuspješno obraćala mjerodavnim vlastima za uređenje regionalnih prometnica prema i kroz Međugorje. Iako bi te ceste trebalo održavati Ministarstvo prometa i veza Hercegovačko-neretvanske županije, malo se toga uradilo, tako da su one u vrlo lošem stanju. Svi koji prema Međugorju putuju iz Čapljine ili Širokog Brijega, lako se mogu uvjeriti u stanje regionalnih cesta, posebice one iz pravca Čapljine koja je sva ispucala, valovita, puna udarnih rupa i zakrpana. Uz to, iako je raskrižje regionalnih cesta na tromeđi jedno od najprometnijih u Hercegovini, osim obećanja pred svake izbore da će se urediti, to se još nije uradilo. Stoga je opravdano postaviti pitanje: zar to svjetski poznato marijansko svetište doista zaslužuje tako loše pristupne regionalne i lokalne ceste kroz samo mjesto?
