Četiri prepreke u pokušaju osamostaljenja RS-a

Kosovska neovisnost ponovno je probudila duhove separatizma u Bosni i Hercegovini. Nakon posljednje odluke Međunarodnoga suda pravde u Haagu da je Deklaracija o neovisnosti Kosova legalna, srpski političari u BiH su zaprijetili odcjepljenjem RS-a. Bošnjački političari su reagirali zveckanjem oružja. Bez obzira na nervozu Sarajeva, Banja Luka je svjesna da ovo nije pogodan trenutak za odcjepljenje te da ih čeka dug i trnovit put ukoliko se jednoga dana odluče za samostalnost.

Granice RS-a

Prije svega riječ je nepoznanici glede teritorija. RS u ovim granicama postoji samo dotle dok postoji daytonski mirovni sporazum, a proglašenje neovisnosti automatski ukida srpski entitet u današnjim granicama.

Dok se god ne donese novi ustav i dok se njime ne iscrtaju granice entiteta, srpski političari bi jednostranim proglašanjem otvorili Pandorinu kutiju te pitanja što s općinama u Podrinju i Posavini u kojima su prije rata Bošnjaci i Hrvati bili većina. Druga prepreka koja stoji na putu izlaska Srba iz BiH je jedinstven stav Washingtona i Bruxellesa o potrebi opstanka Bosne i Hercegovine kao države u avnojevskim granicama. Paralela između RS-a i Kosova u ovom slučaju se nikako ne može povući jer su ključni igrači poput Washingtona, Londona, Berlina i Pariza dali zeleno svjetlo za odluku Prištine.

Za izlazak Banje Luke iz BiH od velikih igrača samo bi Moskva mogla reći da, no njezin pristanak je nedovoljan za osamostaljenje. Ili je možda dovoljan u kapacitetu „neovisnosti“ koji danas imaju odmetnute gruzijske provincije Južna Osetija i Abhazija koje su dobile priznanje jedino od Moskve. Treći problem današnje srpske političke elite je naslijeđe koje RS nosi iz posljednjega rata. Brojni zločini, masovni progoni, srednjovjekovne opsade gradova i genocid za sobom su ostavili Radovan Karadžić i Ratko Mladić, a cijenu takvoga ratovanja i danas plaća Banja Luka koju Zapad i dalje gleda s podozrenjem. Za razliku od Srba u BiH, kosovski Albanci su svoju neovisnost gradili ne na pravu, nego na pravdi. I to na način da je neovisnost Kosova jedini mogući put nakon što je režim Slobodana Miloševića i nad tim narodom pokušao izvršiti genocid. Uostalom, u pomoć im je 1999. godine pritekao i NATO. Republika Srpska je miljama daleko od takve pozicije i pozivanja na pravdu. Upravo suprotno. U nekoliko navrata je na koncu rata NATO bio prisiljen gađati srpske položaje u Bosni.

Srbi policajci

Četvrti, možda i ključni argument za ostanak RS-a u Bosni i Hercegovini je strah Zapada od islamskoga terorizma. Zapad upravo u srpskom entitetu vidi svojevrsnog policajca koji će spriječiti bilo kakve pokušaje terorizma i vjerskoga fanatizma u BiH. Amerikanci i Europljani jednostavno ne žele bosansku državu u kojoj bi živjeli isključivo muslimani. Nekada su ulogu svojevrsnih policajca imali Hrvati, no nakon što su prestali biti politički subjekt, Zapad se okrenuo Banjoj Luci. Posljednji teroristički napad u Bugojnu dokaz su da se bošnjački politički krugovi još nisu u stanju razračunati s fanatizmom. Svi ovi razlozi dobro su poznati srpskoj političkoj eliti. Zbog toga joj se još ne žuri s odcjepljenjem.

Prijetnje proglašenjem neovisnosti jačanje su pozicije pred ustavne promjene i dio pomno pripremljenje strategije. Banja Luka takvim stavom iznosi maksimalističke zahtjeve kako bi dobila ono što je u ovom trenutku zadovoljava - jaka Republika Srpska u daytonskim granicama unutar Bosne i Hercegovine.

A jednoga dana tko zna. Posve je moguća i ozbiljna priča o osamostaljenju. Poglavito ukoliko se Sarajevo nastavi ponašati kao Beograd u bivšoj Jugoslaviji.