Vlada Republike Srpske uskoro će otvoriti svoj ured u Mostaru u zgradi Eparhije zahumsko-hercegovačke u Mostaru. Ministrica za ekonomske odnose i regionalnu suradnju Željka Cvijanović smatra ovaj potez od iznimnog značenja za vlasti RS-a, srpsku zajednicu i za bolje veze s Mostarom.
Je li pokretanja ovoga ureda stvar simbolike ili pak i konkretnih, životnih projekata?
To je zaista stvar od istinske važnosti. No, što god danas uradite, možete pronaći neku vrstu simbolike. Ovdje postoji i jasno iskazan interes za otvaranje toga ureda. Ljudi odavde su nam se obratili i zatražili potporu. Ovaj ured predstavlja institucionalnu vezu s Republikom Srpskom.
Ministrice, ovdje se dogodio vrlo mali povratak Srba. Postoje li opstrukcije ovdašnjih struktura i planiraju li vlasti RS-a dodatno potaknuti povratak?
Nažalost, mislim da je prošlo vrijeme kada se mogao povratak snažnije potaknuti i da je ovaj proces općenito okončan. Prošlo je jako puno vremena nakon rata i tko se želio vratiti, mogao se već vratiti. Većina tih ljudi je osnovala obitelji, počeli su se baviti nečim drugim, i to je naša realnost. Ono što je sada najvažnije je da ne postoje formalne zapreke za povratak, a sam povratak je odluka svakog pojedinca ili obitelji.
Najavljujete otvaranje novih predstavništava RS-a u svijetu ove godine. Što možemo očekivati u ovoj godini?
Imamo šest potpuno operativnih predstavništava diljem svijeta i imamo namjeru otvoriti još nekoliko ureda u predstojećim godinama. U ovoj godini moguće je otvaranje još jednoga predstavništva. Vlada RS-a je već razmatrala određene destinacije gdje bi bilo najučinkovitije otvaranje takvih predstavništava. Između tri lokacije odredit ćemo se o jednoj. Zajedno s predstavništvima RS ima i posebne timove u svijetu koji rade svoje poslove. Danas imamo predstavništva u Moskvi, Jeruzalemu, Beogradu, Stuttgartu, Beču i Bruxellesu, a timove imamo u New Yorku i Washingtonu, kao u još nekim sredinama u Europi. Svi oni imaju svoju ulogu i s vremenom će prerasti u predstavništva. Od prošle godine razmišljamo između Kine i Europe, u sljedećih nekoliko mjeseci znat ćemo gdje će biti novo predstavništvo.
Iz Sarajeva su se mogli čuti komentari da predstavništva RS-a rade protiv interesa BiH. Rade li?
U Sarajevu se mogu čuti kritike o svemu i svačemu. Mene ne zanima sviđa li se političkom Sarajevu ima li RS svoja predstavništva. Ono što je najvažnije je da imamo ustavni osnov za osnivanje tih predstavništava. Ova predstavništva igraju vrlo značajnu ulogu u promociji svim interesa Republike Srpske u inozemstvu, promociji stajališta RS-a, političkih ekonomskih i svih drugih. Osim toga to su vrlo značajna mjesta koja služe kao potpora procesima koji se vode u BiH. Predstavništvo u Bruxellesu ima vrlo važnu ulogu. To su mjesta u kojima se dobivaju vrlo brze informacije, ali i promoviraju potencijali te jasno ističu politički interesi RS-a.
Ali ne samo vezanih uz politiku?!
Snažna dimenzija tih predstavništava je ekonomija. Uz predstavljanje potencijala za ulaganja, predstavništva su vrlo važna i za informacije oko stranih investitora, regionalnu suradnju i zajedničke projekte.
S predsjednikom Dodikom idete na sastanak političkih lidera u Bruxelles. Kakva su očekivanja od ovoga sastanka koji dolazi u delikatnom političkom trenutku?
Taj sastanak kada je zakazan, imali smo drukčije političke okolnosti. Određena zbivanja u BiH i Federaciji će se na izvjestan način odraziti na ovaj sastanak. No, hoće li biti pet ili šest političkih lidera to je manje bitno. Dnevni red je ranije utvrđen i treba dočarati liderima što je to europski put, koji su to krupni potezi koji se moraju provesti u predstojećem razdoblju. Najvažnije je doći do toga što je potrebno u BiH raditi da bi se mogli kretati prema Europi. To je svakako taj mehanizam koordinacije o kojemu se puno priča, a malo radi. Također će biti predstavljeni određeni koraci, a očekujem i da imamo svojevrsno sondiranje stanja.
Je li vrijeme da OHR zatvori svoj ured?
Davno je bilo vrijeme da OHR ode odavde. Za to ne postoji volja određenih država. Kakva je uloga OHR-a to više nitko ne zna, jednako kao niti sam visoki predstavnik. Mi danas imamo snažno izraženu prisutnost EU-a, što je dobra stvar budući da smo država koja se želi kretati prema Europi i želimo imati sugovornike s druge strane. To sigurno nije visoki predstavnik i OHR. Postoje neki koji misle da OHR predstavlja mehanizam koji može zaustaviti ako nešto pođe loše. No, ja ne vidim što to OHR danas uopće može poduzeti. Ovdje smo puno zreliji nego što nas žele prikazati.
Pokazuje li Europa spremnosti preuzeti svu odgovornost od OHR-a?
Europa je suočena sama sa svojim problemima, jednako kao i BiH. Ali mi smo strateški opredijeljeni prema Europi i ne postoji druga moguća strategija. U RS-u smo pokrenuli značajne korake, iako znam da je to nedovoljno ako cijela država, Federacija, županije, općine nema svoju ulogu u tome. Ne možemo i ne želimo čekati da stvari budu prepuštene same sebi i da budemo taoci. RS ispunjava vrlo pedantno svoj dio obveza.
Jesu li šestorica, petorica, možda sutra sedmorica spremna i kadra riješiti najkrupnija pitanja bez OHR-a?
Ne svi.
Koliko se OHR u tome smislu pojavljuje na određeni način kao arbitar ili pak svrstava na jednu stranu kako bi dobili ‘balans’, prije svega mislim prema političkom Sarajevu?
Kada promatramo europski put, čula sam da je nedavno visoki predstavnik poručio da mi moramo ispuniti presudu Suda za ljudska prava iz Strasbourga prije odlaska u Bruxelles i susreta s povjerenikom Štefanom Fueleom. Ne razumijem zašto gospodin Inzko uopće komentira ovo pitanje. Imamo posebnog izaslanika EU-a u BiH i valjda je on taj koji je relevantan prenijeti stajališta Europe. Njima je očigledno ovdje jako dobro. S druge strane imate političke lidere u Sarajevu koji su naprosto naviknuti da sve želje ostvaruju na način da otrče kod nekog veleposlanika i visokog predstavnika. Kod političara u RS-u takva navika ne postoji. Ne tražimo od njih da ispune naša očekivanja. Dapače, tražimo da se ne miješaju u ova pitanja. Postoji jedna doza ovisnosti u političkom Sarajevu koja je jako opasna i koja stalno podrazumijeva intervencionizam stranaca. To je jako štetno, jako loše i zbog toga međusobno imamo jako malo dijaloga i povjerenja.
Djelomično ste odgovorili na upit oko spremnosti političara na kompromis ...
Općenito postoji spremnost. Preuzete su obveze, utvrđen je put čime se trebaju baviti tih šest lidera i mislim da je postignut napredak što je ohrabrujuće.
Hoće li ustavne promjene biti tema susreta u Bruxellesu?
Presuda Sejdić - Finci je jedna od obveza koja je definirana za stjecanje kandidacijskog statusa. Europljani su najprije isticali da postoje tri uvjeta za stjecanje kandidacijskog statusa. Ispunili smo dva uvjeta zakona o sustavu državne pomoći i popisu pučanstva. Treći je bio provedba presuda Suda za ljudska prava u Strasbourgu. U međuvremenu su potaknuli da se razdvoji implementacija odluke na dva dijela. Najprije da se završi dio vezan uz Dom naroda, a da se Predsjedništvo ostavi za kasnije. Razumijem da je nakana takva da se stvori pozitivna dinamika i da se riješi ono što je rješivo.
Što je sporno u tome?
Praktično je vrlo teško implementirati ovu presudu u dva dijela. Nije jednostavno otvarati ustavne promjene pa ih zatvarati, pa ponovno otvarati. Postojala je dobra volja, ali premalo razumijevanja ovoga prostora. Što će se dogoditi s ustavnim promjenama? Da, mislim da će se provesti u dijelu koju tretira ova odluka. No, ono što je u biti važno za ovu odluku jest to što je ona pokrenuta kao pitanje koje treba riješiti probleme nacionalnih manjina, ali je otvorila jedno krupno pitanja – to je pozicija hrvatskog kao konstitutivnog naroda. To je srž problema u BiH – jesmo li svi ravnopravni, jesu li ravnopravni konstitutivni narodi i kako omogućiti ravnopravnost ostalima. Hoće li se ići dalje od sadržaja ova presude, ne znam. Ali znam da u RS-u nema suglasnosti za takvo nešto i da bi odluka trebala biti provedena samo onoliko što se u njoj traži.