Knjiga je najbolji čovjekov prijatelj, a i druge prijatelje najpametnije je naći u knjižnici ili knjižari. Živimo u vremenu u kojem mnogo više ljudi bulji u pametne telefone nego što ih se zabulji u mudre knjige. Sve manje se čitaju knjige, po nekim izračunima pola knjige po čitavoj glavi stanovnika godišnje. No, dušu na srce, postoje čitatelji koji čitaju elektroničke knjige. Živimo u doba digitalne tranzicije pa se postavlja pitanje kakva je budućnost dobre stare knjige.
Postoji više teza o tome kako je nastala ta magična riječ knjiga. U Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža stoji da je knjiga praslavenska riječ nejasna postanka; možda čak od staronordijske riječi "kenning" (bilješka, znak) ili od asirske riječi "kunukka" (pečat), a možda čak od mađarske riječi "konyo" (knjiga). Možda je pojam knjiga nastao od kineske riječi "king" (knjiga) ili od kineske riječi "k'yen" (svitak). U ovoj enciklopediji stoji da je knjiga svaki pismom fiksirani jezični dokument većeg opsega, zabilježen na lako prenosivu materijalu. Dalje stoji: "Knjiga se javlja na onom stupnju kulture pojedinog naroda kada njegova duhovna djelatnost prelazi okvire usmene predaje i traži sigurnije i trajnije sredstvo kojim bi se širila i sačuvala za buduće naraštaje. Preduvjet za pojavu knjige bilo je i postojanje pisma i prikladna pisaćeg materijala. Povijest knjige obuhvaća razdoblje od 50 stoljeća, u kojem je knjiga prolazila kroz različite oblike, koji su u prvom redu ovisili o materijalu od kojeg se izrađivala. Najstarije su se knjige pojavile na istoku. Papirusni svitak upotrebljavao se u Egiptu već 3000 godina prije Krista. Svitak je postao najrašireniji oblik knjige helenističkog i rimskog kulturnog kruga, a najstarije knjige kineskog kulturnog kruga bile su izrađivane od bambusovih daščica, poslije od svilenog svitka. Na bliskoistočnom kulturnom krugu knjige su sastavljane od pečenih glinenih pločica. Knjige su pisane na palminu lišću, životinjskim kožama, tekstilu, papirusu… Pergament brzo zamjenjuje papirus, a onda su Kinezi "izmislili" – papir. Knjige postaju jeftinije i dostupnije, a onda stiže prava revolucija – Gutenbergov tiskarski stroj. Johannes Gutenberg je na ideju došao 1440. godine, a pet godina potom objavio je prvu tiskanu Bibliju! Gutenbergov epohalni izum dao je veliki doprinos razvoju pismenosti, kulture, znanosti, duhovnosti.
Računa se da je od tada do danas tiskano više od stotinu milijuna knjiga! Toliko zvijezda ima Gutenbergova galaksija. No, živimo u digitalno doba pa je veliki broj tiskanih knjiga digitaliziran. Zahvaljujući tome dostupnije su čitatelju. Tko jako voli miris knjige u ruci, morat će u knjižnice. Tin Ujević reče i ostade (vječno) živ: "Knjiga nije hrana, ali jest poslastica!" No, može se proturječiti velikom Tinu – knjiga je prehranila brojne pisce, još više njih je zahvaljujući upravo knjigama steklo vrijedna zanimanja u svim sferama ljudskog djelovanja. Po knjizi književnost je stekla ime, knjigovodstvo također. Bilo kuda, knjiga svuda! Na filmskom setu knjiga snimanja ima važnu ulogu. Dostojevski je kazao: "Čitajte dobre knjige, život će se pobrinuti za sve ostalo!" No, netko ih mora pisati, a kako, objasnio je A. G. Matoš: "Pisati je – dosađivati sebi, da ne bude dosadno drugima!"
Po nekim europskim kulturnim standardima na svakih tisuću stanovnika godišnje bi trebala svjetlo dana ugledati jedna knjiga. Prema raspoloživim podacima, kaskamo za Zapadom i kad je tiskanje knjiga u pitanju. Tako je i s elektroničkim knjigama. A kad je čitanje knjiga u pitanju, stanje je još gore. Postoji i ovdašnja "fora" na tu temu: "Na sajmu knjiga prodano je 20 knjiga i 50.000 ćevapčića!" O čašama i kriglama piva da i ne govorimo. Ne bi se postidio ni Oktoberfest u Münchenu. Koliko se nedovoljno drži do knjige ovdje i bližem okruženju, govori i vic s Mujom i Hasom. Primicao se Mujin rođendan, a Haso mu reče da će mu u toj prigodi darovati neku knjigu.
- Nemoj knjigu, jarane, već imam jednu - uzvratio je Mujo.
Rekosmo da je tih stotinu milijuna knjiga od sredine 15. stoljeća kad je Gutenberg izumio svoj tiskarski stroj morao netko napisati, financirati, plasirati do čitatelja. Netko piše brzo, lako i puno, netko polagano, teško, ali vrijedno. Jedan je pisac donio obiman rukopis svoje nove knjige uredniku izdavačke kuće.
- Mogli ste napisati malo kraće - prigovori urednik.
- Poštovani uredniče, nisam imao vremena za napisati kraće - objasni mu pisac.
Georges Simenon, slavni belgijski pisac, po nekim podacima, napisao je oko 450 detektivskih romana. Jedne prigode telefonski ga nazove Alfred Hitchcock, slavni filmski redatelj, da ga upita ima li neki detektivski roman koji može poslužiti kao predložak za njegov novi film. Na telefon se javi Simenonova supruga i reče Hitchcocku:
- Oprostite, gospodine Hitchcock, Georges je upravo sjeo za stol i počeo pisati novi roman te zamolio da mu nitko ne smeta.
- Nema problema, gospođo Simenon, pričekat ću ja na telefonskoj vezi dok on završi novi roman - zajedljivo uzvrati filmski genij Hitchcock.
No, neki pisci pišu malo, ali dobro. Čehov je takve pohvalio riječima: "Kratkoća je sestra talenta!" Iako njegova drama "Tri sestre" ima četiri čina. Nadamo se svjetlijoj budućnosti knjiga te da neće biti prizora sličnih onom kad su Mujo i Haso na pločniku naišli na jednu knjigu.
- Što ćemo s ovom knjigom? - upita Haso, a Mujo odgovori:
- Pronaći ćemo vlasnika i predati mu knjigu. Evo na njoj piše ime vlasnika: neki Ivo Andrić!
Danas gotovo svatko piše pa bi onda trebalo biti dobrih knjiga više. Živi bili pa čitali!