Evanđelist Luka na početku šesnaestog poglavlja svoga evanđelja donosi prispodobu kojom Isus govori o načinu djelovanja "sinova ovoga svijeta!" Neki bogat čovjek čuo je kako je upravitelj kojeg je postavio nad svojim imanjem počeo rasipati stečeno. Vlasnik pozva upravitelja na razgovor. Kad je utvrdio da je točno što je učinio, otpustio ga je. Upravitelj kao da se nije iznenadio vlasnikovim potezom. Počeo je razmišljati što je za njega najbolje uraditi u takvoj novoj situaciji. Odlučio je pozvati gospodarove dužnike i smanjiti im dug. Onomu koji je bio dužan u ulju smanjio je dug čak za pedeset posto, a onomu koji je bio dužan u pšenici smanjio je dug za dvadeset posto. Vlasnik je pohvalio nepravednog upravitelja, jer je iz svoje pozicije postupio mudro, bolje reći snalažljivo ili nepravedno. Oko tumačenja prispodobe, posebno oko upraviteljevog postupaka, mnogi se razilaze. Raymon E. Brown tumači kako Isus ne preporuča učenicima nepošteno upravljanje, nego pohvaljuje upraviteljevu razboritost i djelotvornu inicijativu. "Sinovi ovoga svijeta" imaju svoje metode djelovanja, a "sinovi svjetla" svoje. Ova prispodoba želi potaknuti sinove svjetla na djelovanje. Isus nastavlja u evanđeoskom odlomku s pitanjima: "Ako niste bili vjerni u nepravednom bogatstvu, tko će vam povjeriti pravo dobro? Ako li u tuđem niste bili vjerni, tko će vam dati vaše?"(Lk 16,11-12) Zacijelo, evanđelist Luka želi potaknuti kršćane da svoju nadu ne stavljaju u zemaljska dobra koja su potrebna za svagdašnji život, ali nisu zadnji smisao života. I Matej i Luka pišu: "Ne može se služiti Bogu i mamoni" (Mt 6,24 i Lk 16,13). Zato često molimo i u svetoj misi da nas Gospodin nauči kako se pravedno služiti zemaljskim dobrima da bismo stekli nebeska. Katekizam Katoličke crkve kaže: "Kršćanin je upravitelj Gospodinovih dobara" (KKC 953).
Kolumna