Ukratko, ako Mick Jagger i Keith Richards doista imaju skoro 79 godina života kao što tvrde, onda treba iznova reformirati mirovinski sustav i dati im da rade što dulje. Rolling Stonesi su nakon otvaranja europske turneje "Sixty" (Šezdeset) u Madridu, u nedjelju navečer održali nastup u Münchenu na Olimpijskom stadionu, a nakon njega možete biti sigurni da će svirati i idućih deset godina. Bio je to njihov 116. koncert u Münchenu, rekao je vrlo pouzdan "knjigovođa" i "ekonomski analitičar" Mick Jagger.
Čak niti ozbiljna kiša u popodnevnim satima i tamni oblaci nad Münchenom nisu pokvarili predstavu, a na bisu sa "Gimme Shelter" i obližnji Olimpijski toranj zasjao je u žuto-plavim bojama ukrajinske zastave. Nakon završne "Satisfaction" i euforije publike bilo je jasno da su svi dobili svoju zadovoljštinu, kao što je nakon doista sjajnog koncerta teško shvatiti da ovi ljudi imaju toliko godina na grbači i toliko toga iza sebe. Nekoliko je ključnih pitanja na koje su dali odgovore pred pedesetak tisuća oduševljenih ljudi koji su u dva sata i pet minuta nastupa čuli 19 pjesama.
Prvo, nakon smrti Charlieja Wattsa, bubnjar Steve Jordan sjajno se uklopio u bend. Doduše, nema onaj poznati zvuk i spontane "završetke" pjesama kao Watts, ali je dao dodatno gorivo grupi koja je, čini se, zbila redove i ove godine svira s više energije nego na par zadnjih turneja. Ponajviše se to odnosi na Keitha Richardsa kojeg dugo nisam čuo ovako raspoloženog, preciznog i opako glasnog na gitari, ali i sposobnog na vokalima, možda i kao posljedicu toga što je zadnjih godina potpuno trijezan, ali je i prestao pušiti.
Stonesi su u Münchenu ponovno izveli pjesmu "Out Of Time" iz 1966, koju su prvi put ikada uživo odsvirali u Madridu, te joj dodali i raritetnu "Rocks Off", a Richards je u svom bloku otpjevao i "Connection" iz 1967., koju ne izvodi često. No, usprkos svih klasika, jedan od najboljih trenutaka nastupa bila je nova pjesma, "pandemijski" singl "Living In A Ghost Town" Stonesa iz 2020., s proširenim srednjim reggae dijelom, koja je doživjela ovacije stadiona.
Zapravo je najveća šteta da Stonesi ne sviraju više novijih pjesama, ali…, ali čini se da to nikoga ne zanima i da onda ne bi imali pune stadione s ovako skupim ulaznicama, jer publika najviše dolazi čuti provjerene stare klasike. A njih je teklo potocima na koncertu koji s te strane nije donio ništa novog. No, iznenađenja se nisu ni tražila, baš suprotno, publika na ove nastupe dolazi kako bi posvjedočila izdržljivosti i trajnosti Stonesa, a ne novotarijama.
Uostalom, tko bi i zašto očekivao novosti u pozamašnoj fazi karijere i života - 12. srpnja bit će točno 60 godina od prvog nastupa - na turneji "Sixty" koja pokazuje najtrajniju grupu u povijesti rocka. Ali svirati ovako energično, nabrijano i moćno u ovoj fazi poodmakle dobi, čini se poput neke protuprirodne zavjere.
U Minhenu su u prvom sektoru ispred pozornice bili postavljeni stolci, kao na američkim stadionima, ali usprkos cijene od 400 ili 500 eura i tamo su ipak svi stajali. Kao i na ostatku stadiona koji se nakon početka sa "Street Fighting Man "rolao" i "kotrljao" na tipičnoj predstavi Micka Jaggera i društva. Estetski lijepo dizajnirana, tehnikom luksuzna pozornica - u obliku ustiju u kojima "stoje" Stonesi, a jezik čini par desetaka metara platforme koja ide skoro do sredine nogometnog terena - povratak je starom designu, bez kičastih dodataka kakve su Stonesi imali na najekstravagantnijim pozornicama do prije desetak godina.
Ove sezone u prvom planu je isključivo - svirka. Pored sigurne izvedbe doista treba ponoviti da Stonesi već dugo nisu djelovali ovako dobro, a na tri velika videoekrana s precizno režiranim kamerama i oni sa udaljenih pozicija mogli su vidjeti što se događa na pozornici. A svakako su to mogli čuti, jer kad ih slušate i gledate dali bi im bar dvadeset godina manje. Još uvijek se radi o predstavi "bez popusta" u kojoj Jagger superiorno animira pune stadione i djeluje neprirodno mlađe od stvarnih godina života.
Možda zbog životne dobi nastupaju svakih pet dana, s duljim stankama među nastupima, ali u Münchenu su pokazali da je vrijeme definitivno na njihovoj strani.