Židovi imaju veliki broj blagdana. Spomenimo neke: Pasha (spomen-čin oslobođenja iz egipatskog ropstva), Blagdan sedmica (slavi se 50 dana nakon Pashe), Jom kipur (dan pomirenja), Roš hašana (novogodišnji blagdan), Sukot (blagdan sjenica - sjećanje putovanja pustinjom), Hanuka (blagdan posvećenja Hrama) i Purin (sjećanje na Esterino spašavanje Židova).
Često čujemo kako je Jom kipur najznačajniji židovski blagdan. Kad je utemeljen taj blagdan okajanja i pomirenja? Središnje poglavlje Levitskog zakona je šesnaesto poglavlje. U njemu se govori o "danu velikog pomirenja". Obred pomirenja obavljao se jedanput godišnje, tj. "desetog dana, sedmoga mjeseca, koji se zvao tišrija (a pada u rujnu ili listopadu)". Ali Gospodin je odredio da taj zakon trajno vrijedi (Pnz 16, 29). Određeno je da na dan pomirenja veliki svećenik može ući u hramski dio koji se nazivao Svetinja nad svetinjama, gdje je čuvan Kovčeg s dvjema pločama na kojima su bile ispisane Božje zapovijedi. U tom dijelu Hrama obavljao je veliki svećenik obred pomirenja za sve grijehe i sve obitelji te zatim za grijehe cijeloga Izraela. Taj dan bio je dan posta koji se popisuje u Petoknjižju. Za grijehe cijeloga Izraela prinosilo se dva jarca. Bacili bi kocku za dva jarca kako bi odredili kojeg će koristiti za okajnicu, a kojeg za slanje u pustinju. Prvi izabrani bio bi za žrtvu okajnicu, a drugi bi bio poslan u pustinju, tzv. Azazelu. Na drugog jarca veliki svećenik bi "natovario" sve grijehe cijeloga Izraela i dao "prikladnom čovjeku" da ga odvede i pusti u pustinji Azazelu. Vjerovali su kako je taj jarac odnio njihove grijehe i prijestupe u pustinju. I veliki svećenik i onaj čovjek koji bi odveo jarca u pustinju trebali su se oprati u vodi kako bi se mogli vratiti živjeti u taboru.
