Svijet je već odavno postao veliko selo pa je broj seoskih đilkoša koji pod svaku cijenu nastoje postati seoski glavari sve veći i veći. Boli glava! I globalno selo ima kulake, a glavari nisu ni svjesni da oni samo ispunjavaju kulačke želje i snove. Zemlja je okrugla, iako neki ozbiljni znanstvenici sve ozbiljnije sumnjaju u taj znanstveni aksiom. No, Zemlja sve više počinje sličiti glavama nekih glavonja koji njome, eto, kao vladaju. Bilo bi i gore da 70 posto Zemljine površine nije pokriveno vodom jer je čovjek ipak kopneno stvorenje. Za razliku od morskih nemani.
Talijani, oduševljeni načinom igre Marija Mandžukića, vole reći:
- Voda pokriva 70 posto Zemljine površine, ostalo pokriva Mario Mandžukić!
No, Rusi se s talijanskom konstatacijom neće složiti, naglašavajući da nitko na ovom svijetu ne može pokriti Rusiju, površinom najveću državu na svijetu. Pri tom će dodati da s devet vremenskih zona imaju najbolju zonsku obranu na svijetu. Kad su obrana i napad u pitanju, mala Sjeverna Koreja ne boji se nikoga u (ratnoj) igri jedan na jedan. Pa ni moćne Amerike. Prijeteći atomskim arsenalom i onom starom komunističkom: “Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska!”. Iako su proleteri svih zemalja davno razjedinjeni. No, stvarni upravljači svijetom i vijekom dobro su ujedinjeni, oni vedre i oblače te zamagljuju sve oko sebe. Njihovi slijepi izvršitelji trpe gnjev svijeta, kletvu svjetine, a oni se iz prikrajka cinično smiju i jednima i drugima.
Puno toga na ovom bijelom svijetu nije onako kako izgleda. Mnogi optužuju jedne, a krivci su zapravo neki drugi. Pa sve podsjeća na sadržaj jednog romana znanstvene fantastike o Marsovcu koji je na Zemlji istraživao strukturu i piramidu vlasti. Kad se vratio na Mars, podnio je izvješće o svom iscrpnom istraživanju. U tom izvješću stajalo je kako Zemljom vladaju psi, obični psi na četiri noge. Sve je objasnio stanjem stvari u jednoj obitelji. Muž svako jutro ide na posao, šljakajući čitave dane, supruga nakon mukotrpnog rada u tvrtki kuha, pere, čisti po kući, djeca idu u školu, a kod kuće rade domaće zadaće, pripremajući se za neko zanimanje da bi kasnije rmbali kao i njihovi roditelji. U isto vrijeme njihov se pas izležava po kući, donose mu hranu teško zarađenu, vode ga u šetnju, maze, igraju se s njim. Pas živi kao bubreg u loju pa je Marsovac, prema postojećim premisama, došao do logičnoga zaključka kako je pas pravi vladar na Zemlji! A Zemljanin za svoj loš život kaže: Živim k’o pas! Kome treba kompas, Zemljanima ili Marsovcima, ne zna ni sam pas.
No, ovo je vrijeme kad se dimi iz “veselih strojeva”, kako na brdovitom Balkanu vole zvati kotle za pečenje rakije, pa se od tog dima i alkoholnog plina ne vidi što se iza balkanskih brda valja i ne valja. No, vrije i u bosanskom loncu. Od dima “veselih strojeva” to se i ne vidi, ali kako sve jače pod pritiskom pišti, čuje se na sve strane.
Ali se onda ne čuje kako otkucava sat tajminga BiH na europskom putu. Ako se Bosna i Hercegovina na svom sporom putu nađe u cajtnotu, brzo će se naći i u bankrotu. Onda neće pomoći ni “veseli strojevi”. Jer, koliko para, toliko muzike! Jer bi se s BiH, miljenicom Europe i svijeta, moglo dogoditi kao s kćeri Jamesa Bonda (koji se voli predstavljati na svoj uobičajeni način: “Bond, James Bond!”) kad je upitala oca:
- Mogu li izići večeras?
- Možeš, ne možeš - odgovori joj tata, tajni agent.
Na tom putu BiH treba pomoć Hrvatske i poguranac Srbije. Ali s dignutim nosom ne stiže se daleko. Za sada povjerenje i solidarnost država i naroda na brdovitom Balkanu ogledaju se samo u tome da jedni drugima “blicaju” da na cesti ima policije! Još je potrebniji konsenzus unutar same BiH, koji bi jamčio popust od Europe.
O čemu na svoj način govori i natpis u jednom restoranu: “Muškarcima u pratnji supruge popust je deset posto, u pratnji ljubavnice popust je 20 posto, a u pratnji i supruge i ljubavnice - kuća časti!”. •