Evanđelist Matej donosi Isusov Govor na gori u petom, šestom i sedmom poglavlju svoga evanđelja. Taj veliki govor počinje blaženstvima. Isus je rado koristio u svojim govorima slike iz svagdašnjeg života. Zato su Njegovi govori i poruke bile jasne i razumljive slušateljima. Nakon što je izrekao na gori blaženstva, poziva svoje učenike i slušatelje da budu poput soli, svjetla i grada na gori: “Vi ste sol zemlje. Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori.” (Mt 5,13-14 ) Iz svakodnevnoga uzimanja hrane njegovi slušatelji su znali koliko sol daje hrani lijep okus. Hrana bez soli je neukusna. Isusovi učenici trebali bi davati svojim životom okus svijetu. Kako bi sol očuvala svoja svojstva, treba je znati zaštititi. Kad sol izgubi svoja hranjiva svojstva, ona ne koristi ničemu nego da se baci. Zato Isus i postavlja pitanje: “Ali, ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti?“ (Mt 5,13)
O važnosti soli govori i evanđelist Marko: “Uistinu, sol je dobra, ali ako sol obljutavi, čime ćete nju osoliti? Imajte soli u sebi, a mir međusobno!” (Mk 9,50) Evanđelist Luka piše: “Bez sumnje, sol je dobra stvar. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Niti valja za zemlju niti za gnoj. Izbaci se van.” (Lk 14,34)
U Isusovo vrijeme koristili su ljudi male glinene svjetiljke kako bi noći osvijetlili prostor. Obično su se u tim svjetiljkama nalazilo maslinovo ulje. Isus želi da i njegovi učenici budu poput svjetla ili poput grada na gori. Svjetlo se ne može sakriti, kao ni grad koji je na gori. Isusovi učenici trebali bi svijetliti svijetu svojim životom. I trebali bi biti prepoznatljivi i vidljivi po svojem životu te dobrim djelima poput grada na gori. Ako Isusovi učenici budu poput soli i svjetla, ljudi će slaviti nebeskoga Oca. Isusova poruka o “soli, svjetlu i gradu na gori” i danas je razumljiva i poticajna.