Umjetna inteligencija sve više napreduje i ne zna nitko dokle će. Postavlja se pitanje je li od "obične" inteligencije pametno to da umjetnoj dopusti da bude inteligentnija, "pametnija". Pojam inteligencija dolazi od latinske riječi "intellegentia", a znači razboritost, razum, vještina. U Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža stoji da je inteligencija u psihologiji sposobnost mišljenja, koja omogućuje snalaženje u novim prilikama u kojima se ne koriste (ili nemaju dobar ishod) nagonsko ponašanje, ni učenjem stečene navike, vještine i znanje. Inteligencija je temelj uspješne školske izobrazbe, stjecanja znanja općenito te uspješna obavljanja profesionalnih zadaća i drugih ljudskih djelatnosti. Povezana je s djelovanjem ukupne ličnosti, a o ustroju inteligencije postoje prijepori - je li to jedinstvena sposobnost, to jest odraz općih funkcionalnih značajki središnjeg živčanog sustava ili je skup širih sposobnosti koje su odgovorne za intelektualno djelovanje, kao što su perceptivna, specijalna i numerička inteligencija, sposobnost rječitosti i zaključivanja.
Stupanj intelektualne razvijenosti pojedinaca određuje se uz pomoć testova inteligencije, a pojam kvocijent inteligencije (IQ) uveden je 1912. Zadaci u testovima inteligencije predočuju neki problem koji se ne može uspješno riješiti na temelju znanja ili specifičnog vježbanja. Za njihovo rješavanje potrebno je minimalno opće znanje. Rezultati testova inteligencije služe predviđanju uspjeha u školovanju i profesionalnim djelatnostima. Socijalna inteligencija je sposobnost razumijevanja i rješavanja problema vezanih uz međuljudske odnose, apstraktna inteligencija je sposobnost razumijevanja apstraktnih i simboličkih odnosa. Emocionalna inteligencija donekle je bliska socijalnoj, ali obuhvaća i neintelektualne čimbenike koji mogu djelovati na uspjeh u nekim djelatnostima. Smatra se da je razina inteligencije pretežno (oko 80 posto) ovisna o nasljednim čimbenicima.
Prema nekim autorima, postoji logičko-matematička, lingvistička, prostorna, glazbena, tjelesna - kinestetička, duhovna, prirodna (naturalistička), interpersonalna i intrapersonalna inteligencija. Sami nazivi govore o kakvoj je inteligenciji riječ. Teško je povjerovati da umjetna inteligencija može imati neke od ovih devet, kao što su duhovna ili prirodna (naturalistička).
Umjetna inteligencija (UI, prema engleskom akronimu AI, od Artificial intelligence) dio je računalstva, koji se bavi razvojem sposobnosti računala da obavlja zadaće za koje je potreban neki oblik inteligencije. U Hrvatskoj enciklopediji stoji da je umjetna inteligencija također oznaka svojstva neživog sustava koji pokazuje inteligenciju. Primjena umjetne inteligencije je sve šira i raznovrsnija pa se u posljednje vrijeme otvaraju mnogobrojna moralna, pravna i druga pitanja vezana uz neslućene mogućnosti umjetne inteligencije, posebno opravdanosti njezine "prekomjerne" primjene, čak i ograničavanjem njezine uporabe. Postoje i strahovi od toga da bi umjetna inteligencija mogla "izmaći kontroli". Strahuje se od mogućih društvenih i političkih manipulacija, lažnih sadržaja i informacija, gubitka privatnosti, poremećaja u funkcioniranju ekonomije zbog pretjerane i nekontrolirane robotizacije, slabljenja moralnih normi, rizika vezanih uz naoružanje i mogućih ratova… No, valja vjerovati da će zdrav razum i ona "obična" inteligencija spriječiti neinteligentne "poteze" one umjetne. Na moguću pogubnost umjetne inteligencije upozorava i papa Franjo.
Znanje, a posebno mudrost, u dubokoj je povezanosti s inteligencijom. No, visok kvocijent inteligencije ne jamči veliko znanje, a posebno mudrost. Znanje se može postići učenjem, a mudrost, uz inteligenciju, najviše iskustvom. Konfucije je kazao: "Tri puta vode do mudrosti: razmišljanje - ono je najplemenitije; odgoj - on je najlakši; i iskustvo - ono je najneugodnije!" Leonardo da Vinci rekao je da je mudrost kći iskustva. Rimski satiričar Juvenal napisao je: "Nikad priroda ne govori jedno, a mudrost drugo!" Postavlja se pitanje može li umjetna inteligencija govoriti isto što i priroda. Netko je rekao da nema ništa gore od učene budale. Hoće li se moći to reći i za umjetnu inteligenciju, pokazat će vrijeme kao najobjektivniji sudac. Teško je povjerovati da umjetna inteligencija može imati duha. Valja podsjetiti na Einsteinove riječi: "Dostojevski mi pruža više nego bilo koji mislilac, više nego Gauss!" A bez duha nema ni duhovitosti. Što nas podsjeti na mišljenje da nema ništa dosadnije od neduhovite pameti. Umjetna inteligencija može puno toga dati dobroga, a vjerojatno i dosadnoga. Roboti će u mnogo čemu zamijeniti ljude koji će se moći barem šaliti na njihov račun. Već postoji vic na tu temu. Robot reče drugome:
- Čujem da su ti roditelji RASTAVLJENI!
Znači, bačeni u staro željezo ili, u najboljem slučaju, među rezervne dijelove za robote. Možda će umjetna inteligencija sama sebe praviti smiješnom, kao onaj šef koji je rekao djelatniku:
- Ako misliš da si pametniji od mene, onda si budala na kvadrat!
Pitanje je koliki će IQ imati umjetna inteligencija i kako će se mjeriti? Na što nas podsjeti razgovor ugodni između Muje i Fate. Fata je upitala Muju kako je moguće prepoznati inteligentnu osobu, a on je odgovorio:
- To ti je, moja Fato, čovjek koji čita, a uopće ne miga usnama! •