Narodna je izreka: U muci se prepozna tko je prijatelj. Ova izreka uredno odgovara i opisuje naš odnos sa zemljom Japan koja je daleko od nas, a nalazi se na istoku našega globusa. Kada spominješ Japancima da žive daleko od nas, oni odgovaraju da to nije istina, nego mi živimo daleko od njih. Japan je drukčiji od BiH, a Japanci žive drukčije od nas. Preporučio bih svakome tko ima priliku ili mogućnost posjetiti Japan da tu priliku ne ispusti iz ruke nego da ravno ide u tu Zemlju izlazećeg sunca i da stekne iz prve ruke širine i dubine Japana kao i “dušu” naroda Japana. U vrijeme kada je ratom devastiran veći dio BiH, a Sarajevo je posebno bilo izolirano i devastirano pa je ostalo bez javnog prijevoza, tada je došao predsjednik vlade Japana Keizo Obuchi s darom autobusa od vlade i naroda Japana da ljudi koji žive u Sarajevu imaju barem javni prijevoz jer do tada je javni prijevoz bio uništen ratom. Treba posebno istaći da u vrijeme kada je pok. Njegova Ekscelencija Keizo Obuchi došao u Sarajevo, Japan i BiH nisu imali diplomatske odnose!
Pomoć Japana nije ostala samo na autobusima gradu Sarajevu. Nakon prvog otvaranja vrata pred Keizom Obuchijem slijedi dosta tehničkih osoba koje su došle u BiH upoznati iz prve ruke ono što nam treba, kao i ono što Japan može dati. Za vrijeme 2. svjetskog rata Japan je kao sudionik bio porušen. On je dva puta osjetio moć uništenja atomskom bombom, prvo Hirošima pa onda Nagasaki. Zbog toga Japan ima, iz prve ruke, iskustvo zemlje koja je bila porušena i okupirana. Slično kao kod nas tijekom Domovinskog rata zato njima nije bilo teško razumjeti i uvidjeti patnje naroda BiH zbog rata. Vapaj za pomoć koji je iz BiH upućen svijetu je primljen u Japanu, a pozitivni odgovor je dar autobusa u Sarajevo. Osim Sarajeva, autobusi su donirani još u Mostar i Banju Luku nakon pomnog praćenja i zbivanja u zemlji i proučavanja najbolji način kako pomoći ljudima u BiH na osnovi svojih ranijih iskustava. Pomoć nije bila ograničena samo na prijevoz ili transport, jako velik dio pomoći je išao u zdravstvo kao npr. jako visoko specijalizirana medicinska oprema za klinike, bolnice i domove zdravlja diljem BiH. Čini mi se da nema nijedna zdravstvena ustanova u nas koja ne posjeduje neki dar medicinske opreme koja je donirana iz Japana! Vjerojatno je pitanje u glavama mnogih ljudi to zašto Japan želi tako pomoći jednu malu državu u Europi?! Kakvu korist ima od toga? Odgovor je dijelom iz povijesti samog Japana koji se morao oporaviti nakon što je bio porušen i izdići se iz pepela, ali se i on morao oslanjati na neke prijateljske ruke ma koliko malo to bilo. Sada uz pomoć interneta zna se sve što se događa svugdje pa nije bilo teško uočiti sve poteškoće koje slijede nakon krvavog rata kod nas.
Na prvom redu je bilo nužno započeti rekonstrukciju zemlje, izgradnju porušenih zgrada, ali prije toga potrebno je bilo uspostaviti urednu komunikaciju. Zato su odmah isporučili autobuse. Iza toga jesu bile razne opreme po bolnicama jer bez adekvatne zdravstvene skrbi teško bi bilo planirati povratak iseljenih i raseljenih osoba. Sada moram istaći da je za Japan bilo vrlo bitno da svi narodi BiH jednako uživaju svaki dar koji se nudi našoj državi. Primjera radi, nisu htjeli dati niti jedan autobus u Mostar dok predstavnici iz Mostara nisu dokazali da imaju jedinstvenu kuću za popravak autobusa u Mostaru u slučaju kvara. Kako god, mogli su inzistirali da sve što ide iz Japana ide svim narodima BiH, mi s naše strane smo trajno zahvalni. Mogli bismo daleko više pomoći dobiti od Japana, nažalost naše kronične nesloge većim dijelom onemogućava provedba razvojnih programa od koristi cijele BiH. Primjera radi, u jednom trenutku smo mogli samo od Japana dobiti pomoć za modernizaciju prijevoza vlakom u BiH. Vlak bi išao od Ploča preko Mostara do Sarajeva pa prema Beogradu i Srbiji, a onda od Sarajeva preko Banje Luke prema Zagrebu. To je bio iznimno dobar razvojni program koji bi Japanci rado prihvatili, ali s obzirom da nije bilo jedinstvenih interesa za takav program od vlade BiH, ostao je neispunjen.