Ovakav pritisak na visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, kakvome je Christian Schmidt već tjedan dana izložen iz političkog i medijskog Sarajeva, nije zabilježen još otkako je… - tog istog Schmidta predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović prije samo mjesec dana častio izrazima "ništarija" i "sikter".
Jasno je, iako potpuno neprihvatljivo i pogrešno, zašto Bošnjaci vulgarno napadaju visokog predstavnika u trenutku kad shvaćaju da je on pripremio nacrt izmjena izbornog zakonodavstva u dijelu koji se odnosi na Dom naroda, čime pokušava ispraviti nepravdu i zlouporabe koje se događaju kad Bošnjaci Hrvatima biraju nelegitimne političke predstavnike. Ali, zašto je zapravo predsjednik RH vrijeđao Schmidta dok se pripremao potez koji bi mogao pomoći Hrvatima u BiH? I to je važno političko pitanje koje, naravno, u Hrvatskoj nikoga ne zanima jer se svi prave kao da je normalno da jedan bivši diplomat koji se uspinjao na pozicije premijera i predsjednika države sipa uvrede "urbi et orbi". A nije.
Sarajevo kao glavnog krivca za lobiranje koje je dovelo do napisanog nacrta izbornih promjena u Uredu visokog predstavnika u BiH označava hrvatskog premijera Andreja Plenkovića. Politički Bruxelles - s okolicom, ako računamo i neke svibanjske susrete u Rotterdamu - zna da u tome ima istine, da je bila velika Plenkovićeva uloga u objašnjavanju hrvatskog pitanja u BiH svim mogućim akterima međunarodne zajednice do kojih je premijer mogao doći i dobiti pet minuta njihove pozornosti.
Strateški kompas Europske unije ipak nije tako beznačajna stvar kao što se čini kad se s njime uhvate sprdati velikani u Saboru. Nije čarobni štapić, ali jest jedan od stupića na kojima je moguće izgraditi rješenje za hrvatsko pitanje u BiH. Kao i lipanjski zaključci Europskog vijeća koji su otvorili realnu šansu za BiH da dobije status kandidatkinje i zeleno svjetlo za početak pregovora, samo pod uvjetom da dovoljno velik broj različitih političara u BiH tu šansu prepozna, zgrabi i ne pušta dok se ne pobrinu da je realiziraju.
Iza nacrta odluke koju bi visoki predstavnik u BiH trebao donijeti na temelju bonnskih ovlasti stoji ozbiljan i vrijedan rad, koji ima na srcu i na umu dobrobit BiH i njezin europski put. S druge strane tog rada stoje vrijeđanje i prijetnje. Iza nacrta Schmidtove odluke ne stoji nikakva prevara. S druge strane, iza tih vulgarnih pritisaka Bošnjaka s ciljem zastrašivanja Schmidta, iza svih tih prijetnji novim ratom protiv Hrvata i minskim poljem za visokog predstavnika, stoji višegodišnja prevara.
Prevara koja se dosad odvijala na biralištima, iza zavjesa, ali koja je sada golim okom vidljiva i najdobronamjernijim Hrvatima koji vjeruju da su iskreno prijateljski i partnerski odnosi Bošnjaka i Hrvata bili i ostali ispravan put za napredak BiH. I da na tim odnosima treba raditi, ma koliko bilo teško. Sada golim okom postaje vidljivo koliko je među Bošnjacima prisutna svijest o tome da Hrvate treba prevariti. I svijest i konkretna namjera da na sljedećim izborima u Domu naroda skupe dovoljno Bošnjaka koji se lažno predstavljaju kao Hrvati i formiraju vladu bez najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda, kojemu je u Daytonu zajamčena ravnopravnost.
O tome se sada radi: o pokušaju Bošnjaka da nakon sljedećih izbora budu u poziciji da im Hrvati uopće ne trebaju za formiranje vlade Federacije BiH, a onda i funkcionalnog Vijeća ministara BiH. To je vrlo opasna avantura, koja izbornu prevaru dosad utjelovljenu u Željku Komšiću kao članu Predsjedništva BiH diže na potpuno novu i višu razinu. Bošnjaci su možda uvjereni da jest, ali to zaista nije način na koji BiH može napredovati prema EU.
Pravi način je da se osjećaj izborne prevare kod Hrvata u BiH otkloni, da se bošnjačko-hrvatski odnosi relaksiraju do obnove povjerenja i partnerstva, da se s tako obnovljenim odnosima zajednički formira vlast, koja će moći biti učinkovita u provođenju reformi i uvjeta za dobivanje statusa kandidata i odluke o početku pregovora s EU. Schmidtov prijedlog, kako se sada čini (a prijedlog još nije odlučen u trenutku pisanja ovog teksta), stvara pretpostavke za to. Za pravi put naprijed. Bila bi tragedija da se nacrt Schmidtove odluke povuče i baci u koš za smeće zbog ovog neviđenog pritiska Sarajeva usmjerenog protiv odluke koja je, u biti, dobra za BiH.