Brzo razvijanje cjepiva protiv smrtonosnog virusa izazvalo je potkraj prošle godine veliko olakšanje u Europi i cijelom svijetu. Projekt cijepljenja europskog stanovništva ubrzo je postao jedan od ključnih političkih projekata aktualne Europske komisije, što ne iznenađuje ako se prisjetimo katastrofalnog nesnalaženja i kaosa na početku koronakrize.
Talijani će teško zaboraviti njemačku zabranu izvoza zaštitne i medicinske opreme početkom ožujka prošle godine, kada je Italija očajnički trebala svaku zaštitnu masku i odijelo za zdravstvene radnike koji su spašavali živote Talijana. Njemačka je kasnije povukla niz koraka kojima je pokušala amortizirati početni egoizam i nesolidarnost, poput, primjerice, prijema najtežih bolesnika iz susjednih zemalja u svoje bolnice, ali gorak okus je ostao. Na samom početku ove velike krize činilo se kao da Unija ne postoji i da je svaka članica prepuštena sebi, što je bila voda na mlin euroskepticima i populistima. Zbog toga se projekt vakcinacije Europe može shvatiti kao svojevrsni popravni ispit, kojim se, osim nedvojbenih zdravstvenih razloga, pokušava osnažiti europsko jedinstvo i solidarnost. I upravo zbog toga, iako se u trenutku naručivanja cjepiva nije moglo znati koje će cjepivo biti prvo razvijeno i odobreno, začuđuje činjenica što se Njemačka, ako znamo da je BioNTech njemačka kompanija, a cjepivo je velikim dijelom razvijeno u Mainzu, uglavnom oslonila na Oxfordovo cjepivo AstraZeneca, koje u Europi još nije ni odobreno.
To se, uostalom, odnosi i na cijelu Uniju, koja je početkom rujna dobila mogućnost nabave dodatnih 100 milijuna doza Pfizer-BioNTech-ova cjepiva, što je Bruxelles odbio. Njemačka je nabavila samo tri do četiri milijuna doza Pfizer-BioNTech-ovog cjepiva, što nipošto nije dovoljno za cijepljenje devet milijuna Nijemaca koji spadaju u prioritetnu skupinu. Sve je to rezultiralo relativno sporim procjepljivanjem u cijeloj EU, za razliku od, primjerice, Izraela, SAD-a i Velike Britanije, zemalja koje su nabavile više doza Pfizer-BioNTech-ova cjepiva i ranije počele cijepljenje stanovništva. Iako je europska uniformiranost pri nabavi cjepiva razumljiva, sada se čini da bi od malo više raznolikosti Europa imala više koristi.
To se, uostalom, odnosi i na cijelu Uniju, koja je početkom rujna dobila mogućnost nabave dodatnih 100 milijuna doza Pfizer-BioNTech-ova cjepiva, što je Bruxelles odbio. Njemačka je nabavila samo tri do četiri milijuna doza Pfizer-BioNTech-ovog cjepiva, što nipošto nije dovoljno za cijepljenje devet milijuna Nijemaca koji spadaju u prioritetnu skupinu. Sve je to rezultiralo relativno sporim procjepljivanjem u cijeloj EU, za razliku od, primjerice, Izraela, SAD-a i Velike Britanije, zemalja koje su nabavile više doza Pfizer-BioNTech-ova cjepiva i ranije počele cijepljenje stanovništva. Iako je europska uniformiranost pri nabavi cjepiva razumljiva, sada se čini da bi od malo više raznolikosti Europa imala više koristi.