Nekad se iz istočne Europe gledalo prema zapadu kao uzoru – od standarda, kulturnog kapitala, demokratskih sloboda do uređenog društva. Ukratko, život je bio bolji na Zapadu pa se tamo odlazilo što trbuhom za kruhom, što željom za drugačijim i slobodnijim životom, uz uzrečicu kojim se htjela naglasiti razlika između dva društva: “Ovakvo što može proći kod nas, ali pokušaj to napraviti u Njemačkoj.”
Sada, kao naličje tog vremena, jaz se potencira. Tko bi pomislio da će se on odraziti i na volju za cijepljenjem protiv COVID-19. I dok je potpuna procijepljenost stanovništva u Belgiji dosegla 63 posto, Portugalu i Španjolskoj 61, Njemačkoj 54 posto, Bugarska je zapela na 15, a Rumunjska na 25 posto. U trenutku kad zapadne države najavljuju treću dozu za starije i vulnerabilnije, pogotovo za one imunokompromitirane, Rumunjska opet prodaje višak svog cjepiva, kao što je već učinila Danskoj, a Bugarska ga želi donirati kako ne bi propalo. Što je odjednom sad tim zapadnjacima koji su do jučer bili uzor, a sad su primjer za ono što ne treba raditi?Stručnjaci će slabu procijepljenost pokušati objasniti na više načina. Nakon početne faze, kad se preko reda cijepilo, kad su premijeri tih zemalja pisali pisma Komisiji tražeći da im se isporuči više cjepiva, vrlo je brzo dosegnut plato, a skepticizam oko cjepiva porastao. Neki će to pripisati velikom broju ruralnog stanovništva u zabačenim dijelovima u državama u kojima zdravstveni sustav ionako nije na zavidnoj razini. Drugi će govoriti o potpunom slomu povjerenja u autoritete, dijelom kao relikt autoritarnih režima. Čak i prije kampanje cijepljenja, mali broj ljudi u tim zemljama vjerovao je u cjepivo smatrajući da je prebrzo napravljeno ili da nije sigurno. Plodno je to tlo za razne teorije zavjere, krive ili nepotpune informacije koje kolaju u velikim količinama. Cijepljenje je individualan odabir u većini zemalja i svatko procjenjuje hoće li mu donijeti više štete ili koristi.
No cijepljenje ima i element odgovornosti za druge i za društvo u kojem živimo. Stanovnici istočne Europa tu su se pokazali ne kao individualci koji promišljaju svojom glavom, već kao pripadnici društva koje ne osjećaju kao svoje. Cjepivo je ovdje samo indikator jer je samo na svjetlo dana izvuklo društvenu klimu i svijest o ulozi pojedinca koja se pretače i u druge sfere i sprečava napredak.