Evanđelist Luka zapisao je u dvanaestom poglavlju svoga Evanđelja kako je netko iz naroda zamolio Isusa: “Učitelju, reci mome bratu da sa mnom podijeli baštinu” (Lk 12,13). Česti su konflikti u obiteljima kad se dijeli imanje. Ima slučajeva da braća nakon podjele zemlje ili kuće/stana ne razgovaraju više od pedeset godina jer su očekivala da su trebala dobiti više nasljednog posjeda. Isus je odgovorio tom čovjeku koji ga je zamolio iz mnoštva: “Čovječe, tko mene postavi sucem i djeliteljem nad vama? (Lk 12,14). Zatim, nastavio je govoriti, ali svima koji su bili nazočni: “Pazite! Čuvajte se svake pohlepe, jer ni onome tko je u izobilju nije život osiguran njegovim posjedom!” (Lk 12,15). Isus nastavlja iznositi prispodobu o čovjeku koji gomila blago svoje i želi u njemu uživati. Bog ga opominje kako bi mogao baš te prve noći umrijeti te ga pita: “Kome će pripasti ono što si skupio?” Zatim ga opominje da skuplja blago koje vrijedi i pred Bogom (Lk 12, 16-21).
I u Starom zavjetu govori se na više mjesta o pohlepi ili lakomosti. Posebno jasno govori se protiv pohlepe u desetoj Božjoj zapovijedi:
“Ne poželi kuće bližnjega svoga. Ne poželi žene bližnjega svoga, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što pripada bližnjemu tvome!” (Izl 20, 12). Mudri Sirah piše kako pohlepa pretvara čovjeka u nemilosrdnu osobu: “Trgovac teško odolijeva napasti, i prodavač nije bez grijeha. Radi probitka mnogi griješe, i tko traži bogatstvo, biva nemilosrdan” (Sir 27,1).
Izvor pohlepe je i u zavisti koja se nastanjuje u ljudsko srce. U KKC piše: “Zavist je jedan od glavnih grijeha. Ona označuje tugu koju netko osjeća pred dobrom drugoga i neumjerenu želju da to dobro prisvoji, makar i nepravedno” (KKC 2539)!