Piše: Frano Vukoja/Večernji list
Život u doba korone puno toga nas je naučio. Puno toga smo i ponovili, a ponavljanje je majka znanja. Potvrdile su se mnoge već zaboravljene tvrdnje, među kojima i tvrdnja Napoleona Bonaparte: “Samo dvije stvari ujedinjuju ljude: strah i interes!” No, u isto vrijeme naslušali smo se i “znanja” nekompetentnih, raznih mudrovanja i “umovanja” od laika kojima je samo do lajkanja. Teorija zavjere rasplamsala se do neslućenih razmjera, jednostavno “kolje za oči”, kao da je o dimnim signalima riječ.
Tu su i prijepori ozbiljnih znanstvenika o temi pandemije. Posebno oko toga je li COVID–19 (ne)djelo majke prirode ili laboratorijske maćehe. Što nas podsjeti na misli i primisli iz “Murphyjeva zakona III.”: “Ako je zeleno ili mrda, to je biologija. Ako smrdi, to je kemija. Ako ne funkcionira, to je fizika. Ako je neshvatljivo, to je matematika. Ako je besmisleno, to je ekonomija ili psihologija.” Šalu na stranu, ali u svakoj šali ima i pola šale! Pa čujemo od jednih autoriteta iz epidemiologije kako je koronavirus mačji kašalj, a od drugih kako je sve ovo oko CCOVID-a 19 lagana prehlada u odnosu na ono što nas očekuje. I jedne i druge opisao je Winston Churchill: “Pesimisti vide teškoću u svakoj prilici, a optimisti vide priliku u svakoj teškoći.” Bilo kako bilo, da bismo izbjegli koronine zamke, trebamo praviti dovoljne međusobne razmake.
A kad je BiH u pitanju, onda se sve skupa posebno odražava. Bh. unitaristi i dalje koriste koronu za izoliranje hrvatskih političkih dužnosnika iz vlasti. Kad je novac u pitanju, ponašaju se kao mali Perica kad mu je učiteljica postavila zadatak iz matematike:
- Ako imaš osam jabuka, a bratu dadneš pola, koliko će ti ostati?
- Ostat će mi sedam i pol jabuka – sračuna Perica.
Posljednjih dana najviše se govori o ublažavanju mjera, posebno za mlađe od 18 i starije od 65 godina, što nas podsjeti na tekst “Tko je kome što” Marka Uvodića, što su ga na perfektan način izvodili glumci Boris Dvornik i Ilija Zovko. Radi se o tekstu u obliku pisma nepoznatog vojnog obveznika koji je pokušao izbjeći vojničku dužnost. Ide ovako: “Štovani gospodine ministre, dozvolite da Vam objasnim svoju situaciju u nadi da ćete moći razjasniti moj slučaj. Trenutačno čekam poziv na odsluženje vojnog roka. Imam 23 godine, oženjen sam 44-godišnjom udovicom koja ima 24-godišnju kćer. Tom kćeri oženjen je moj otac. Oženivši kćer moje žene, moj otac je postao moj zet. U isto vrijeme, moja žena je punica mome ocu, a kći moje žene moja je maćeha. U siječnju žena i ja dobismo sina. To je dijete brat očeve žene, a zet moga oca. U isto vrijeme, to je dijete i moj stric jer je brat moje maćehe. U svibnju žena moga oca rodila je sina. To je dijete moj brat jer je sin moga oca. Dakle, ja sam brat svoga unuka, a s obzirom na to da je muž nečije majke i otac tog djeteta, ja sam otac ženine kćeri te brat njezina sina. Jasno je, dakle, da sam ja svoj vlastiti djed. Nadam se da sam sve jasno objasnio. Nadam se, gospodine ministre, da ćete me razriješiti dužnosti jer zakon nalaže da sinovi više od dvije generacije (dakle, djed, otac i unuk) ne smiju istodobno služiti vojsku. Hvala Vam na razumijevanju!”
Odgovor Ministarstva obrane uslijedio je nakon dva tjedna. U odgovoru je pisalo: “Osoba je permanentno razriješena vojničke dužnosti zbog sumnje na psihičke nedostatke i mentalne nestabilnosti koje su posljedice kaotičnih odnosa u obitelji.”
Kako stvari stoje, i dalje ćemo se trebati pridržavati mjera koje će nas što dalje odmaknuti od koronavirusa. Mujo iz razgovora (ne)ugodnog s Hasom nije baš za primjer. Haso telefonom zove Muju iz Njemačke:
- Kako je kod vas dolje? Ovamo kod nas u Njemačkoj popuštaju mjere.
- Jesu i kod nas, ali i dalje je živa gnjavaža, dosađujem se s Fatom u stanu – odgovori Mujo.
- Zašto malo ne prošećeš parkom s komšijom Suljom da ubijete dosadu?
- Bi li se ti družio s nekim tko ne nosi masku, stalno puši, pljucka, ne drži razmak od dva metra? – upita ga Mujo.
- Ne bih ni slučajno – reče Haso.
- Neće ni Suljo – pojasni mu Mujo. •