Premda se na prvu može činiti da se moglo možda malo više intervenirati u stil i jezik kako bi adaptacija ove Shakespeareove najbrutalnije drame bila suvremenija i jednostavnija za gledanje, zapravo vrlo brzo postaje jasno da bi takvo što upropastilo cijelu poantu filma. No, isto tako, zbog te teatralnosti i arhaičnosti jezika; dakle, zbog ostajanja vjernim Shakespeareovu originalnom izrazu, “Tragedija Macbeth” možda neće sjesti onima koji su preskočili lektiru i koji se nikad nisu susreli sa stvaralaštvom najčuvenijeg svjetskog dramatičara. Međutim, svima onima koji poznaju radnju “Macbetha”, odnosno “Škotske predstave”, ekranizacija s potpisom Joela Coena bit će jedno magično i gotovo hipnotizirajuće vizualno iskustvo.
”Tragedija Macbeth” prvo je redateljsko djelo koje je Joel Coen snimio bez brata Ethana. Po kvaliteti, izvedbi, originalnosti i činjenici da se i u ovom filmu kriju trenuci koji uspijevaju iznenaditi, zadiviti i šokirati, vidljivo je da su braća Coen zajedno, ali očito i pojedinačno, jedni od najvećih redatelja današnjice. Iako se Coenova “Tragedija Macbeth” nalazi na ničijoj zemlji, negdje između književnosti, filma i kazališta, i iako se čini da bi, samo slušajući je, bez problema mogla proći kao audioknjiga, a i zbog svoje je hiperteatralnosti poprilično daleka od svega iza čega stoje braća Coen, zapravo ona ne odmiče daleko od već prokušane i ustaljene coenovske neo-noir estetike na koju smo se naviknuli u “Fargu”, “Nema zemlje za starce”, “Čovjeka kojeg nije bilo”... Šekspirovski fragmentirani jezik i mračnost koju je Coen crno-bijelom kamerom koja vrišti ekspresionizam, scenarističkim minimalizmom te čistim i jasnim linijama u kadrovima koji funkcioniraju i kao samostalne fotografije s prekrasnom harmonijom dodatno uspio pojačati, zaista na jedan opčinjavajući način donose tragediju o mentalnoj uzdrmanosti. No, čak i više od toga, ovaj hibrid filma i teatra precizno i detaljno donosi studije ljudske naravi, morala i ambicija koje mogu stati pod isti nazivnik – gubitak zdravog razuma. Zapravo, da je Shakespeare živ, ni sam ne bi bolje prikazao Macbetha.
Osim režije, koja je nesumnjivo najjači forte filma, “wow-efektu” pridonijela je i glumačka postava. Denzel Washington našao se tako u ulozi Macbetha, dok njegovu lady glumi – naravno – Frances McDormand. Koji spoj! Što nije ni čudno s obzirom na to da njih dvoje zajedno imaju pet glumačkih Oscara (Frances još jedan producentski). No ono što treba posebno istaknuti u glumačkom segmentu filma je fantastična Kathryn Hunter, koja tumači tri vještice i koja je svojim kratkim, ali strašno efektnim (i strašnim samim po sebi) pojavljivanjima poslužila kao najpikantniji začin koji filmu daje ono nešto dijabolično i napeto čega se čovjek boji, ali čemu u istom trenutku i dopušta da ga potpuno preuzme.
Tragedija Macbeth (Apple TV+)
Povijesna drama
SAD, 105 min
Režija: Joel Coen
Glumci: Denzel Washington, Frances McDormand
The King’s Man: Početak
Došlo je vrijeme da se sazna kako je nastala agencija Kingsman. Ovaj nas treći dio vodi na početak 20. stoljeća i u Prvi svjetski rat, zbog kojeg se i javila potreba za pacifističko-špijunskom organizacijom. Ujedno je ovo i nastavak, znatno ozbiljniji od dva prethodnika, koji krase klasično dinamični sukobi, ali kojem nedostaje duhovitosti na koju smo se naviknuli u pričama o Kingsmanu.
Akcija
SAD, 131 min
Režija: Matthew Vaughn
Glumci: Ralph Fiennes, Djimon Hounsou
Majka/Android (Netflix)
U svijetu u kojem su do jučer ljudi i humanoidni androidi živjeli u skladu i miru došlo je do velikog sukoba, tzv. Blitza, u kojem su androidi odlučili istrijebiti ljude. U svemu tome mladi par Georgia (u 9. mjesecu trudnoće) i Sam nastoje se domoći slobode koja ih, prema pričama, čeka u Koreji. Jako loša adaptacija priče koja izgleda kao jeftina kopija “Mjesta tišine” i “Terminatora”.
ZF drama
SAD, 110 min
Režija: Mattson Tomlin
Glumci: Chloë Grace Moretz, Algee Smith
The Tender Bar (Prime)
Drama Georgea Clooneya ne donosi ništa novo ni zanimljivo. Pametni i talentirani dječak odrasta s majkom, bakom, djedom i ujakom, u kojem pronalazi očinsku figuru. Pratimo njegovo odrastanje, druženje s ujakom u baru, upis na Yale te rano mladenaštvo. Iako ni po čemu inovativan, ovo je jedan od onih filmova nakon kojeg ćete se osjećati dobro, ali zbog neposebnosti ni to neće dugo trajati.
Drama
SAD, 106 min
Režija: George Clooney
Glumci: Ben Affleck, Tye Sheridan