Papa Pavao VI. uveo je 1967. obilježavanje Svjetskog dana mira na 1. siječnja. Prvi Svjetski dan mira slavio se 1. siječnja 1968. Od tada svake godine Papa pošalje svoju poruku za taj dan svim ljudima u svijetu. Za 55. Svjetski dan mira, koji smo slavili 1. siječnja 2022., papa Franjo poslao je iz Vatikana 8. prosinca 2021. poruku s naslovom "Međugeneracijski dijalog, obrazovanje i rad: sredstva za izgradnju trajnoga mira". Poruku je podijelio u četiri dijela: 1. "Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir" (Iz 52, 7); 2. "Međugeneracijski dijalog kao sredstvo za izgradnju mira"; 3. "Odgoj i obrazovanje kao pokretači mira" i 4. "Promicanjem vrijednosti rada i osiguravanjem radnih mjesta gradi se mir".
Sveti Otac Franjo uvodi nas u svoju ovogodišnju poruku citirajući proroke Izaiju i Baruha koji su tješili svoj narod Izrael u njegovim teškim vremenima progonstva, poniženja i babilonskog ropstva. Proroci su dijelili "kruh nade" najavljujući glasnika mira. Za rimskog prvosvećenika i danas, u dvadeset i prvom stoljeću, daleko smo od puta mira ili, kako ga je nazvao Pavao VI., "cjelovitog razvoja". Zemlja i čovječanstvo i danas žeđaju za pravdom i mirom. Za Petrova nasljednika mir ima dvije strane. Prva strana glasi "mir je dar odozgo", a druga "mir je plod" zajedničkog predanog rada i truda svih ljudi i institucija. Kada rimski biskup govori o odgovornosti i doprinosu institucija miru, onda kaže kako je riječ o "arhitekturi mira", a kad su u pitanju naša ljudska odgovornost i doprinos, govori o "umijeću mira". Ponudio nam je u poruci tri puta za izgradnju trajnog mira: 1. međugeneracijski dijalog, 2. obrazovanje i 3. rad.
1. Međugeneracijski dijalog kao sredstvo za izgradnju mira
Papa smatra kako odgovor na pandemiju, koja je zahvatila sve ljude, umjesto "sebične ravnodušnosti" i "nasilnoga prosvjeda", može biti "međugeneracijski dijalog". Temelj dijaloga je u povjerenju. Poziva nas učiti povratiti međusobno povjerenje. Usamljenost starijih i osjećaj bespomoćnosti mladih te nedostatak ideje o budućnosti stvorila je pandemija u posljednje dvije godine. Koliko god kriza bila teška i bolna, ipak je pomogla izvući iz ljudi ono najbolje. Naime, upravo tijekom pandemije vidjeli smo, i to u cijelome svijetu, velika svjedočanstva suosjećanja, dijeljenja i solidarnosti. Sveti Otac naglašava: "Voditi dijalog znači jedni druge slušati, razmjenjivati mišljenja i stavove, uzajamno se dogovarati i zajedno ići prema istome cilju". "Međugeneracijski jaz" žudi za "međugeneracijskim savezom". Prošlost i budućnost traže susret "jer bez korijena, kako drveće može rasti i donositi plod?". Za Papu su obrazovanje i rad povlaštena okruženja i mjesta međugeneracijskog dijaloga.
2. Odgoj i obrazovanje kao pokretači mira
Nažalost, u svijetu mnogi gledaju na obrazovanje i odgoj kao trošak, a ne kao ulaganje. A, s druge strane, iz proračuna se sve više izdvaja za naoružanje. Za papu Franju odgoj i obrazovanje su "glavni nositelji cjelovitog ljudskog razvoja: čine čovjeka slobodnijim i odgovornijim te su prijeko potrebni za obranu i promicanje mira", tj. "odgoj i obrazovanje predstavljaju temelj snažno povezanog, uljuđenog društva, sposobnog iznjedriti nadu, blagostanje i napredak". Predlaže usmjeriti sredstva iz proračuna, umjesto u naoružanje, na zdravstvo, školstvo, infrastrukturni razvoj i zaštitu okoliša… Zatim vidi procvat pojedinih zemalja u konstruktivnom dijalogu "kulture naroda, sveučilišne kulture, kulture mladih, umjetničke i tehnološke kulture, gospodarske i obiteljske kulture te medijske kulture". Odgoj i obrazovanje trebaju osposobljavati mlade kako bi zauzimali odgovarajuća mjesta na tržištu rada, gdje će svi imati koristi.
3. Promicanjem vrijednosti rada i osiguravanjem radnih mjesta gradi se mir
Papa Franjo smatra kako je "rad nezaobilazan činitelj za izgradnju i održavanje mira". Rad u sebi ima puno značenja. Rad je izraz nas samih i naših vlastitih sposobnosti, znak je predanog zalaganja, truda, suradnje s drugima, povezuje ljude jer rade s nekim ili za nekoga. Pandemija je uvelike doprinijela propasti milijuna radnih mjesta i gospodarstva te nazadovanju obrazovanja. Nažalost, budućnost je za većinu neizvjesna.
Ovako tešku situaciju koristi "neformalna ekonomija" koja iskorištava migrante, a i druge. Socijalna skrb nije dostupna mnogima. Papa navodi kako je samo jedna trećina radno sposobnog svjetskog stanovništva obuhvaćena socijalnom skrbi. Stvoreno je polje u kojem cvatu nasilje i kriminal. Jedini i pravi odgovor na sve te velike nedaće je "mogućnost za dostojanstven rad". Upozorava i na korištenje tehnološkog napretka kojim se ugrožavaju rada mjesta. Zacijelo, svaka osoba bila bi radosna kad bi mogla svojim radom doprinijeti boljitku života u obitelji i društvu. Do sada je uglavnom "profit" bio jedini kriterij u gospodarstvu, a ne bi smio biti. Gospodarska sloboda ne smije isključivati socijalnu pravdu. U socijalnom nauku Crkve mogu se pronaći dobre smjernice.
Papa zahvaljuje svima "koji rade na tome da se zajamče obrazovanje, sigurnost i zaštita prava, osigura medicinska skrb, omogući susreti između članova obitelji i bolesnih te pruži ekonomsku potporu siromašnima i onima koji su ostali bez posla. Papa moli za žrtve i njihove obitelji. Na kraju poruke poziva nas sve da hodimo tim trima putovima "dijaloga među generacijama, obrazovanja i rada".