Pri pisanju ove kolumne i kraćeg osvrta na život i djelo znamenitog glazbenog umjetnika, humanista i domoljuba, moramo se vratiti nekoliko godina unatrag. U veličanstvenom ambijentu Kosače, u Mostaru je, 22. svibnja 2019. godine, na međunarodnoj, vrhunski organiziranoj kulturnoj manifestaciji Večernjakov pečat, dodijeljena nagrada Mati Buliću za životno djelo - za četrdeset godina umjetničkog i humanističkog rada i pregalaštva.
Sve je popraćeno snažnim pljeskom, a s Matom su pjevali i posjetitelji u dvorani. Da lijepo pjeva, znano je svima, ali Mate, poput pravog oratora, zna lijepo i govoriti. Na Večernjakovu pečatu zahvalio je riječima:
"Cijeli svoj život ostao sam vezan uz pjesmu, uz svoj rodni kraj i svoju domovinu. Uvijek sam vjerovao da s pjesmom mogu pomoći svome narodu i svojoj domovini. Hvala Večernjem listu, mojoj supruzi i kćerima, prijateljima i kumovima. Ovu prestižnu i velebnu nagradu njima darujem u znak zahvalnosti za potporu koju sam imao cijeloga života."
Na svečanoj sjednici Općinskog vijeća Čitluka (24. svibnja 2019. godine), na 713. obljetnicu prvoga poznatog pisanog spomena imena Brotnjo, uz Dan općine, Mati Buliću uručeno je najveće općinsko javno priznanje - Nagrada Općine Čitluk za životno djelo. Nagrada je dodijeljena uz obrazloženje - "za razvitak hrvatske kulture i glazbene umjetnosti, izniman doprinos u promidžbi i ugledu općine Čitluk". Uime nagrađenih zahvalio je Mate Bulić, laureat najvišeg općinskog priznanja.
Općina Čitluk svake godine, na temelju utvrđenih propozicija, dodjeljuje priznanje zaslužnim građanima - znanstvenicima, umjetnicima, duhovnicima, gospodarstvenicima, sportašima, djelatnicima u odgoju, obrazovanju i kulturi. Time se demantira stara latinska krilatica: Nemo propheta in patria. (Nitko nije prorok u svom mjestu.) Odnosno - sredina počne cijeniti svoje sugrađane tek onda kada ih strani svijet počne veličati, uvažavati i prisvajati kao svoje. Sama činjenica da društvena zajednica daje priznanje kazuje o njezinoj zrelosti, razvijenoj svijesti, sposobnosti razboritosti. Kada je riječ o Mati Buliću, onda postoji potpuni sklad, podudarnost između ugleda koji uživa u svijetu i zasluga koje prepoznaje njegova općina. Mate je, inače, poznat i priznat diljem svijeta, ali gdje god da je bio, on je nosio svoj identitet, svoj zavičaj i svoju domovinu. Nastupao je i držao koncerte u mnogim gradovima diljem svijeta, u velebnim dvoranama te u brojnim radijskim i televizijskim emisijama. Njegove pjesme nemaju granica. One dopiru do srca, diraju dušu i onih koji ne razumiju jezik na kojemu pjeva.
"Među umjetnostima glazba je najbožanstvenija jer je od svih njih najmanje određena granicama", napisao je Iginio Tarchetti, talijanski pjesnik i romanopisac.
Svojom uljudnošću, na dostojanstven način, Mate promovira svoje Brotnjo, uži zavičaj u svim prigodama. A puno ih je. Tako pokazuje drugačiju sliku o Bosancima i Hercegovcima i uopće ljudima s juga, od percepcije koju žele nametnuti oni opterećeni predrasudama koje su često zločeste i tendenciozne.
Davno je njemački književnik Heinrich Kleist napisao: "Glazbu smatram korijenom svih ostalih umjetnosti".
Mate Bulić dobro zna što su njegovi povijesni i duhovni temelji, što su mu i gdje su mu korijeni. On je kreativan stvaratelj, priznati glazbenik koji se s uspjehom bavi pjevanjem i umjetnošću. On je ujedno i veliki humanitarni djelatnik.
One koji ne znaju treba podsjetiti da je Mate Bulić uvršten i u Hrvatsku enciklopediju Bosne i Hercegovine. Na stranici 347. ispod njegove fotografije piše:
"Mate Bulić, estradni pjevač i narodni pjevač rođen je u Blatnici kraj Čitluka, 18. veljače 1957. godine. U Mostaru je završio Elektrotehničku školu i Ekonomski fakultet. Nakon toga, kao i mnogi prije njega, otišao je u Njemačku, gdje i danas živi.
Glazbenu karijeru počeo je graditi od prvih festivalskih pobjeda ostvarenih u osnovnoj školi. Stil njegova pjevanja, tematika pjesama i vlastita osobnost, formirale su ga kao pjevača popularnih narodnih pjesama. Narodu je podario brojne uspješnice. Hit do hita! Glavnina pjesama odiše zavičajnom tematikom, domoljubnim i ljubavnim zanosom. Za bogat pjevački rad nagrađen je brojnim nagradama i priznanjima. Ni jedna velika i značajna humanitarna manifestacija nije prošla bez Mate Bulića i njegove mega hit pjesme - Domu mom…"
Na Večernjakovu pečatu za osobu 2019. godine Mate Bulić predstavljen je sljedećim tekstom:
"Kralj dijaspore. Opjevao rodnu grudu. Obilježio četiri desetljeća na sceni. Sve njegove pjesme postale su narodna baština. Bez Brotnjaka iz Frankfurta nema fešte i veselja. Sažeto, jasno i cjelovito. To je Mate Bulić. To je čovjek koji je dobro došao u domaće dvorane i sve one druge rasute po široj okolici, Europi i cijelom svijetu. Uživa simpatije i poštovanje svojih kolega i kolegica. U to smo se najbolje mogli uvjeriti na ovogodišnjem tradicionalnom koncertu Blatničke note dobrote." Velike i najznačajnije domaće i inozemne estradne veličine okupile su se u rodnoj Blatnici da proslave ime, glazbenu i humanitarnu veličinu čovjeka koji je postao svjetionik nad cijelim planetom.
Ljudi vole Matine pjesme, način pjevanja i komuniciranja s publikom i brojnim obožavateljima. Njegove pjesme su, kako bi rekao Phil Bosmans, pravi vitamini za srce i dušu. Ljekovite. Nekada tješe i umiruju, nekada razvesele i ponesu u visine. Profinjene su, bude, podsjećaju, svevremene su. To je prava poezija koja čovjeka prati od iskona. Ispunjavaju ga, obogaćuju, pokazuju ljepšu stranu života.
Za Orfeja, starogrčkog mitskog pjevača, legenda kaže da je svojim pjesmama pokretao planine, stijene i drveće. U Hadu su prestajala svirepa mučenja da bi žrtve i osvetnici mogli slušati njegove umilne zvuke. Ili sirene - djevojke koje su živjele na nekom morskom otoku i pjevanjem mamile moreplovce kako bi ih uništile. Htjele su namamiti i Odiseja, ali on je znao za tu opasnost pa je voskom začepio uši svojim ljudima na lađi, a njega su čvrsto vezali za jarbol da bi mogao uživati u pjesmama divnih djevojaka, a bez opasnosti da im se preda i u more skoči. To govore mitovi i legende.
Dobra pjesma je uvijek dirala do suza, nosila i bodrila do neustrašivosti. Jer - od devet muza, dvije su zaštitnice glazbe: Euterpa je muza glazbe, a Polihimnija himni i svetih pjesama. U antici su iznimno cijenjeni, uz filozofe i pjesnike, i pjevači, glazbenici i učitelji glazbe. Glazba je u grčkom odgoju imala značajnu ulogu. Povijest kaže da je Pitagora, 571. - 497. prije Krista, bio vrstan glazbenik. Svirao je liru i koristio glazbu za liječenje bolesnika. Učeni Boetije (480. - 526.) pisao je "De institutione musica" (Priručnik glazbe u pet knjiga).
Srednjovjekovni školski sustav zasnivao se na sedam slobodnih umijeća - septem artes liberales - a to su: gramatika, retorika, dijalektika, aritmetika, geometrija, astronomija i glazba.
Crkva je uvijek posebno cijenila i njegovala glazbu. Onaj tko pobožno pjeva, kaže stara sentenca, dvaput moli.
"Kroz glazbu dolazimo bliže Gospodinu, nego kroz vjerojatno ijednu drugu stvar, osim molitve", kazao je Reuben Clark.
Papa Grgur Veliki (540. - 604.), kojega se slavi kao zaštitnika škola, još je u šestom stoljeću u Rimu osnovao pjevačku školu u kojoj je i sam naučavao. U dokumentima II. Vatikanskog koncila, između ostalih navoda o glazbi, piše i ovo:
"Glazbena predaja sveopće Crkve predstavlja blago neprocjenjive vrijednosti koje se, između ostalih izraza umjetnosti, ističe time što ono kao sakralno pjevanje, sljubljeno s riječima, tvori nužan i neodoljiv dio svečanog bogoslužja."
Doista, sakralne su napjeve pohvalama isticali i Sveto pismo i Sveti Oci, a u novije doba su rimski prvosvećenici, počevši od sv. Pija X. potanko osvijetlili služničku ulogu sakralne glazbe u bogoslužju:
"U navedenim se dokumentima poziva na brižljivo čuvanje i njegovanje sakralne glazbe, kao i na osnivanje pjevačkih zborova te skrb o poučavanju i školovanju učitelja koji će voditi nastavu sakralne glazbe. Mjerodavne se poziva na izdavanje knjiga za gregorijansko pjevanje, a pučko vjersko pjevanje treba što je moguće više njegovati", piše u navedenim dokumentima.
Mate Bulić je vjernik. Katolik. Odgojen na zasadama katoličkog duha i nauka. On pjeva i sakralne pjesme. S Matinim pjesmama lakše se podnosi tuđina i život u dijaspori; one razbuđuju mnoge uspomene. Nakon Matinih koncerata uvijek ostaju lijepa sjećanja. On pjesmom zbližava ljude, širi ljubav i optimizam u bolje dane i vedrija vremena. Davno je kazano - Tko pjeva, zlo ne misli.
U Matinim pjesmama nema neukusa i kiča, nadriumjetničkih proizvoda i pametovanja. Sve njegove pjesme su dojmljive i pamtljive, dotaknu dušu i vrate sjećanje na godine djetinjstva, odrastanja i života u tuđem kraju. U svom životu na uljudan, kulturan i potpuno prihvatljiv način, lokalno i šire, zavičajno i domoljubno, s onim što je i kozmopolitsko. Svoj identitet nosi i svjedoči na prirodan i svakome prihvatljiv način. U punom značenju riječi on je Hrvat i Hercegovac, Bosanac i Europejac - kozmopolit. Svoje voli i čuva; drugo, drukčije i različito poštuje i želi što potpunije upoznati.
Mate Bulić otvoren je čovjek i uvijek kao da ga vodi krilatica - semper magis - uvijek više, bolje uljudnosti, etičnosti, solidarnosti i druželjubivosti. Mate-Matej je prastaro biblijsko ime. Ako mu se korijen traži u hebrejskom jeziku, onda je on Božji čovjek, a u aramejskom jeziku on je - muževna osoba. Nositelju ovog imena priliči jedno i drugo etimologijsko značenje. A kazano je: Nomen est omen (Ime je znak).
U svojim brojnim pjesmama Mate Bulić opisao je svete sakramente: krštenje i krizmu, pričest i ženidbu, kao i druge narodne običaje koji tretiraju način života koji se prenosi s generacije na generaciju. Danas se svaka obiteljska i narodna prigoda može obilježiti Matinim pjesmama. Ne treba isticati koliko je svojom kreativnošću obogatio glazbeni repertoar, podigao estetsku ljestvicu, otkrivao nove vrijednosti i standarde, otklanjao loše utjecaje pseudovrijednosti.
Mate Bulić je više od četiri desetljeća na javnoj sceni, u javnom životu, bez mrlje, ispada, ekscesa. Izgradio je svoj ars vivendi - umijeće življenja, ali i sapientia vivendi - mudrost življenja. Uz neosporan glazbeni i umjetnički talent. Mate Bulić sustavno radi na svom duhovnom, intelektualnom razvoju i ukupnom habitusu. Svojim primjerom svjedoči kako se može biti uspješan i poznat, skroman i priznat, megapopularan, a s obje noge čvrsto na zemlji. Svojom moralnom i humanom snagom postao je uzor onima koji se žele baviti ovom vrstom umjetnosti. Uz sve rečeno, valja naglasiti Matinu vezanost za obitelj - suprugu Zdravku i dvije odrasle i uspješne kćeri. Jedna se u europskom velegradu Frankfurtu na Majni uspela do trona odvjetničkog zvanja.
Još veću privrženost prema Mati Buliću pokazale su njegove princeze. Njegove tri gracije! U satima kada su njemački liječnici govorili - nažalost, ovo je kraj… Korona je nemilosrdna bolest. Uđite u sobu i oprostite se…. - u tjeskobnim trenucima, okovane neopisivom boli i brigom, uvijek su govorile:
"Ne, to nije moguće… Naš Matko će ovo premostiti i opet zapjevati: Nema raja bez rodnoga kraja, ni miline bez Hercegovine…"
Na sreću njegove obitelji i radost prijatelja, kumova i obožavatelja, tu i tamo, s vremena na vrijeme, oglasi se broćanski slavuj i umilno krene pjesma: "Domu mom, jedinom…"