Razočaranje institucijama Europske unije došlo je s periferije i postalo uvriježeno u pandemiji koronavirusa. Novo istraživanje koje je ovog tjedna objavilo Europsko vijeće za vanjske odnose (ECFR), otkrilo je da je većina Europljana izgubila vjeru u Uniju i njenu sposobnost da djeluje u vrijeme velike krize.
U Njemačkoj, najmoćnijoj zemlji članici Unije, ova slika je jasna: došlo je do porasta od 10 posto u mišljenju da Covid kriza pokazuje kako je EU integracija otišla predaleko. Pritisak se zbog toga povećava na Ursulu von der Leyen, Charlesa Michela i druge iz vodstva Europske unije, kako bi pokazali vrijednost europskog projekta njenim građanima – i da bi odredili kako će EU izgledati i za što će se boriti poslije pandemije.
Ponovno uvođenje dragocjenih sloboda, kao što su mogućnost slobodnog života, rada i putovanja ponudit će jedan vrlo žuran put za EU institucije i zemlje članice kako bi ponovno pokrenule povjerenje u europski projekt. Unaprjeđenje globalne uloge EU nakon Covida, ponudit će drugi. Europljani se danas osjećaju sami u svijetu i zabrinuti su radi stiska i nadigravanja drugih međunarodnih sila. U takvom ozračju, uopće nije čudno što se vraćaju u sedlo europskog suvereniteta. Iako ima određenih poboljšanja u percepciji Sjedinjenih Američkih Država, od kada je ured u Bijeloj kući preuzeo Joe Biden, prevladavajuće mišljenje diljem Europe je da je američki politički sustav i dalje slomljen od burnog predsjedničkog mandata Donalda Trumpa. Zanimljivo, samo jedan od pet Europljana vidi SAD kao saveznika koji dijeli njihove vrijednosti i interese. Ovo komplicira stvari i znači da se mora postići delikatna ravnoteža na summitu G7 i SAD-EU koji će se održati ovog mjeseca o načinu oblikovanja reda temeljenog na pravilima nakon Covida. Europljani više neće podržavati da EU plovi u plovnom tragu SAD-a. Ali SAD nije jedini u ovom padu iz milosti. Veliku Britaniju danas većina Europljana također vidi više kao nužnog partnera, a ne saveznika. A ovaj se pogled proteže i na druge globalne igrače, uključujući i Rusiju i Kinu i nagovještava da europska javnost sada vidi potrebu za pragmatičnijim pristupom međunarodnim odnosima. Njihova je ambicija da se Europa na globalnoj sceni postavi kao predvodnik demokracije i ljudskih prava. Ovaj odgovor u istraživanju ECFR-a na pitanje na čemu EU treba počivati u svijetu poslije Covida, trebao bi EU vođama dati snagu da poduzmu korake protiv očitih kršenja međunarodnog prava – kao što je bjeloruska otmica europskog zrakoplova ili zlouporabe koje su počinile obje strane u izraelsko – palestinskom sukobu.
Većina Europljana isto tako želi vidjeti da će EU unaprijediti svoju predanost dijeljenju cjepiva prije ili odmah nakon što njena vlastita ranjiva populacija bude imunizirana. Meka sila se smatra osnovnim dijelom europske moći. Ali, vrijeme za razgovore o prirodi i nužnosti europskog suvereniteta je prošlo: EU mora stupiti u akciju kao globalni igrač, prije nego što građani izgube vjeru u tu mogućnost.
Sada, kad počinjemo naslućivati mogućnosti života nakon pandemije, EU je zaista na raskrižju. Iako je njena sposobnost da djeluje na prijetnje koje utječu na svakodnevni život njenih građana masivno preispitivana radi sporog i kaotičnog početka cijepljenja, postoji put izlaza iz krize – ali samo ako su vođe voljne njime krenuti. Europljani podržavaju veću suradnju pa i dalje vide vrijednost u članstvu njihove zemlje u EU.
Međutim, njihov osjećaj podijeljene ranjivosti nakon Covida neće biti dovoljan da pokrene europski projekt prema naprijed. EU sad mora prikazati svoju sposobnost da djeluje kad se suoči s katastrofom. Podaci ECFR-a pokazuju da su djelovanje u sprečavanju dublje ekonomske recesije i na smanjenju klimatskih promjena dva značajna područja u kojima Europljani očekuju više od EU. Ali smanjenje povjerenja u njene institucije i vodstvo ukazuje da više neće biti drugih prilika.
* autorica je viši politički suradnik u programu European Power Europskog vijeća za vanjske odnose (ECFR)