Pisac knjige predstavlja se kao prorok vidjelac Nahum (Nahum = Bog koji tješi) iz Elkoša. Živio je u vrijeme kralja Manašea (696. - 642. pr. Krista). Bog je milosrdan i spor na srdžbu, ali prorok iznosi Gospodinovu srdžbu protiv onih koji mu se protive i koji se uzdaju u svoju ljudsku moć i silu. Može izgledati njegova srdžba spora ili kako kasni. Međutim, ona neće izostati. Prorok hrabri one koji se utječu Gospodinu: “Gospodin je dobar onima koji se u njega uzdaju, On je okrilje u dan nevolje, poznaje one koji se njemu utječu kad potopne vode poplave”. (Nah 1,7-8)
Prorokuje protiv Asirije jer snuje zlo protiv Gospodina. Zatim govori protiv Judeje jer su i oni snovali protiv Gospodina. A Ninivi, glavnom gradu Asirije, prijeti uništenje do temelja. Prorok budi nadu Judejcima. Poziva ih da se vrate svetkovanju blagdana i izvršenju zavjeta. Slikovito govori kako će se obnoviti vinograd Jakovljev i Izraelov. Niniva bijaše moćan grad. Od silnih osvajanja i pljačkanja postala je bogat grad. Kad je izgledao najmoćniji i najsigurniji grad, prorok Nahum govori o njegovu razaranju. Bit će to opljačkan i do temelja razoren grad. Pita ih: “Gdje je skrovište lavovima i log lavićima?” (Nah 2,12) Zbog zla, laži, grabeži i pljačkanja grad ne može opstati. Ljudi kad vide nekada moćni grad kako je stradao, pitat će: “Niniva! Kakva razvalina! Tko je može požaliti? Gdje joj naći tješitelje?” (Nah 3,7) Ninivljani su se spremali za obranu. Međutim, Gospodin im poručuje kako uzalud pripremaju vodu kako bi bili osigurani za vrijeme opsade. Ni čvrsti bedemi neće moći Ninivu spasiti. Strah će obuzeti njezine pastire i vojnike, a narod će se raspršiti. Okolni narodi radovat će se zbog rušenja Ninive jer je bio grad koji je zadavao okolnim narodima strah. Okrutno ih ubijao i pljačkao. Babilonci i Medijanci razorili su Ninivu 612. pr. Krista. Rušenje Ninive znak je kako ni najveća sila i moć nemaju zadnju riječ. •
Ni čvrsti bedemi neće moći Ninivu spasiti. Strah će obuzeti njezine pastire i vojnike, a narod će se raspršiti.