U tijeku je siječanj, “najdulji” mjesec u godini. Vrsni crnogorski aforističar Veljko Rajković napisao je: “Krajem i početkom godine slavimo, a tijekom godine praznujemo”! Što se više odnosi na crnogorske susjede, s obzirom na to koliko kaskaju za Europom. Inzistiranje na “građanskoj” Bosni i Hercegovini, za sada samo u Federaciji BiH, stavlja ovu državu na kraj balkanske kolone, u zadnji vagon vlaka za Europu. Prošloga četvrtka, 10. siječnja, svijet je proslavio Svjetski dan smijeha. Najviše razloga za smijeh imali bi narodi i građani BiH da puno toga istodobno nije i toliko tužno. I ružno. Tako se “građansko” Sarajevo svako malo poziva na Ustav BiH, a još češće ga ruši, a posebno odluke Ustavnog suda BiH, najviše pravne instance u državi. A pritom optužuje one po čijim leđima se prelama kršenje odluka Ustavnog suda. Konfucije to objašnjava ovako: “Čuvajte se onih koji vam žele nametnuti osjećaj krivice jer oni samo žele moć nad vama”. Dušobrižnici BiH bili su uvjereni da će s političkim “andolima” liječiti bolesno stanje BiH, ali nije išlo. Potom su vjerovali u onu terapiju da vrijeme liječi sve i da će s vremenom sve leći na svoje, a leglo je na leđa obespravljenih bosanskohercegovačkih Hrvata. Ponašali su se kao Muju u ljekarni. Obratio se ljekarniku: - Dajte mi jedan sat. - Kakav sat, gospodine, ovo je ljekarna – uzvrati ljekarnik. - Znam, zato sam i došao kod vas, čuo sam da vrijeme liječi sve – objasni mu Mujo. U političkom i medijskom prostoru BiH previše je lažnih vijesti, zlobe, zlih jezika, govora mržnje, podvala, huškačkih dimnih signala, podmuklih probnih balona i mučkih spinova. Tako se iz sarajevske magle ne vide Buhine Kuće, a vidi se i čega nema puno dalje. “Građansko” Sarajevo određuje što je legalno i to na nelegalan način. A trebalo bi više konstruktivnog dijaloga i realnog poimanja političkog trenutka u državi dvaju entiteta i triju etniciteta, uzajamnog uvažavanja. Bez toga nema nikakva napretka, ali kako u to uvjeriti one koji sve žešće ustrajavaju na antihrvatskoj kampanji. Nevjerojatno je da se ustrajava na građanskom, zapravo unitarističkom, konceptu BiH iako je njezin temelj konstitutivnost i jednakopravnost triju konstitutivnih naroda. Na tom temelju postignut je Daytonski sporazum i Ustav BiH pa je više nego nevjerojatno da “građani” ruše temeljnu daytonsku osnovu i od materijala grade građanski krov! “Građansko” Sarajevo nikako shvatiti da majorizacija nigdje nikome nije urodila plodom. Osim plodova gnjeva. Davno je dr. Ante Starčević utvrdio: “Potišten narod ne može biti prijatelj svome tlačitelju”. Valjalo bi pitati političke borce za “građansku” BiH bi li htjeli malo na poligraf s jednim pitanjem: “Biste li bili za građansku opciju da su Hrvati većinski narod?” Kada bi odgovorili potvrdno, poligraf bi jednostavno - “pošandrcao”. A “pošandrcalo” je puno toga u BiH. Mnogi se u državi dvaju entiteta i triju etniciteta ponašaju kao jedna čangrizava dama koja reče: “Ma, gdje je ona baba što je govorila da se zbog moga dugog jezika nikad neću udati, samo da joj kažem da se, evo, udajem po treći put!” Posebno je nevjerojatno to da još ima međunarodnih čimbenika koji s nepodnošljivom lakoćom podržavaju “građanski” koncept BiH, a dužnost im je skrbiti o konstitutivnosti triju jednakopravnih naroda. Swift je rekao i ostao (vječno) živ: “Nitko nije tako slijep kao oni koji neće da vide!” No, valja vjerovati da mnogi u Europi konačno vide to da se iza “građanskog” brda valja bošnjački unitarizam i hegemonizam. Za normalizaciju stanja u BiH potrebno je samo usvojiti odredbu Ustavnog suda o legitimnom predstavljanju po apelaciji “Božo Ljubić”. I mirna Bosna (pa i Hercegovina). Inače se i dalje za neke neće znati koga zapravo predstavljaju, a tu su i neki koji nisu birani od onih koje predstavljaju. Što podsjeti na razgovor (ne)ugodni između Muje i jedne dame po imenu Nikolina.
Kako ti je ime? – upita je Mujo.
- Nikolina – odgovori Nikolina. Ma, ne pitam te čija si, nego kako ti je ime? – priupita Mujo.