Da ne bi Mate Rimca, ova mala zemlja s najljepšim morem pod kapom nebeskom, koju su sve politike sustavno uništavale 30 godina dok ju naposljetku nisu učinile nefunkcionalnom, možda nikada ne bi znala da je “hrvatski san” itekako moguć za svakoga s vizijom. Zahvaljujući ovom momku i njegovom timu iz Svete Nedelje, barem na trenutak poljuljana je duboko ukorijenjena konstrukcija o obećanoj zemlji preko Velike bare, za kojom su tragali naši preci, pa i onoj u Irskoj i Njemačkoj, kamo se danas u potrazi za zelenijom travom masovno odlijevaju naši mladi mozgovi.
No, ne i Rimac.
U dobi od samo 21 godine, osniva tvrtku i sniva o proizvodnji najsnažnijeg i najbržeg automobila na svijetu u Hrvatskoj, zemlji u kojoj automobilska industrija do toga trenutka nije postojala. Njegove dvije tvrtke su do danas privukle milijune eura od međunarodnih investitora, zapošljavajući tisuću ljudi koji razvijaju i proizvode pogonske komponente i connectivity rješenja za vodeće proizvođače automobila na svijetu. Upravo zbog naprednih tehnologija, Sveta Nedelja postala je adresa na kojoj svjetski proizvođači automobila pronalaze rješenja kada je riječ o brzini, snazi, dometu ili dizajnu električnih vozila.
Taj će gradić pokraj Zagreba, zahvaljujući potpisu na više od milijardu i pol kuna teškom ugovoru za izgradnju proizvodnog i istraživačko-razvojnog kampusa Rimac Automobila na 250 tisuća kvadrata zemljišta, postati središtem tehnološkog čuda koje će od 2023. godine zapošljavati 2500 ljudi.
Bio je to tmuran dan za sve mrzitelje, neupućene, dokone nezadovoljnike. Dovoljno je poviriti u komentare na portalima, gdje se može čuti o dvojbenim namjerama “građanina s dvojnim državljanstvom”. Spominju mu Livno, ćaću, pokreću humanitarne akcije da se Mati pomogne platiti trafostanica od 10 milijuna eura, optužuju ga za “Potemkinov kapitalizam”, nazivaju “kozojebom” i “prodavačem magle”, prozivaju za “megalomaniju”.
Istina, Mate Rimac naprosto je drugačiji. Strši svojom visinom, pojavom, stilom komunikacije. Nekonvencionalan kakav jest, odijelo je obukao samo u dvije prigode: zbog dolaska švedskog kralja i na dodjeli Večernjakove nagrade. Nosi bradu, jer prema vlastitu priznanju bez nje izgleda kao dječarac, što je minus u poslovnim pregovorima, ali i u percepciji domaćih ništarija. Omakne mu se i pokoja psovka. Još se nije oženio! Naposljetku, ima li većeg krimena no biti uspješan u zemlji koja gotovo pa prezire svoje poduzetnike? Slijedom rečenog, bio je prisiljen na društvenoj mreži reagirati i sam. “Za sve drage sugrađane koji ‘financiraju’ Rimac Automobile kroz poticaje: Rimac Automobili su do kraja 2020. u proračun uplatili gotovo 20 milijuna eura (ne računajući PDV!), primili 2.8 milijuna eura državnih potpora i povukli 5.2 milijuna eura iz EU fondova. Baš smo jebeno na državnoj sisi”, napisao je Rimac, pa dodao: “Ma tko će vjerovat ružnom bosanskom bradonji. Evo pa sam provjeri”, napisao je i zalijepio link na Pregled izvršenja državnog proračuna po dobavljačima za proračunsku godinu, koji vodi na stranice Ministarstva financija gdje se svatko onaj tko sumnja u financijsku konstrukciju “ružnog bosanskog bradonje” može uvjeriti u točnost njegovih navoda.
Kako je krenulo, Matu Rimca snaći će sudbina Nikole Tesle, koji je 1892. sugerirao elektrifikaciju Zagreba, a koja se zbog ograničenih umova dogodila tek 15 godina kasnije. Hrvatska će svojim vizionarima radije brojati krvna zrnca, dok će drugi prisvajati njihovu genijalnost. Preostaje nada kako će Rimac, kao i dosad, ipak biti veći od hrvatskog jala.