Bio je to sočan intervju s našim predsjednikom države na Novoj TV. Takav infoteinment nakon odlaska Donalda Trumpa rijetko je koji od uštogljenih državnika u stanju priuštiti. Naravno, bilo je govora i o za Hrvatsku izrazito važnom klasnom pitanju (ne)zastarijevanja prijava seksualnog uznemiravanja imućnih hollywoodskih diva na kojem se Zoran Milanović potvrdio kao jedan od lucidnijih retoričara na našoj političkoj sceni. Pokazao nam je još desetke lica. Vidjeli smo prznicu i vicmahera, čuli uličara i intelektualca, bilo je čak i previše pravnog, stvarnog ili hinjenog, neznanja pa i bezakonja. Bio je i iskren, objektivan pa i brutalno principijelan kad je, argumentirajući da kod nas nema reda pa onda ni “preko reda”, izdvojio primjer svoje supruge, već cijepljene sa svima u Zavodu iako nemaju kontakt s COVID-bolesnicima. Na tren se činilo i da je državnički konstruktivan i fokusiran na bitno, a onda već u nastavku rečenice nametnuo se kao lider institucionalne destrukcije. Tako nije odolio a da ne kaže: “Ja stojim čvrsto na stajalištu da nitko ne treba biti predsjednik Vrhovnog suda. To je administrativna dužnost s relativno malim ovlastima, tu jednostavno ljudi puste korijene. Dakle, vrati se i sudi.” Kako onda s takvim stavom može predložiti nekoga tko nije sudac da bi i njemu za četiri godine poručio “sada sudi”. Iako predsjednik Vrhovnog suda nema velike ovlasti, izbor, položaj i ovlasti definirane su mu Ustavom i zakonom, tri su institucije angažirane oko njegova izbora, od kandidata se traži program rada... To govori i o utemeljenosti Milanovićeva inače učestalog neodgovornog huškanja kontrainstitucija. Sada vidimo tko i s kakvim pristupom suodgovara za izbor čelnika sudbene vlasti. Pitamo se čemu onda tolika priča, predsjednikov rad u ilegali, puštanje medijskih balona, najava pregovora s čelnicima HDZ-a i SDP-a (a ne sa saborskom većinom!?), i sve to zbog “nepotrebnog” izbora.
Premda, u predsjedničkoj kampanji na svom je Facebooku pisao: “Predsjednik Vrhovnog suda je vrlo važna osoba u pravosuđu. Za predsjednika Vrhovnog suda predložit ću osobu koja može riješiti probleme u pravosuđu.”
Predsjednik je evoluirao i u odnosu na medije. Tako se čudio “neodgovornim” objavama da se pregovora o nabavi ruskog cjepiva, pa mu je Mislav Bago replicirao kako se one temelje na izvorima iz Vlade. Upozoren je i da se ne bavi uređivačkom politikom kad se retorički pitao “kako su objavili” pa je nastavio po svome: “Nekritički! To je kao da vam ja kažem da sam vidio čovjeka sa sedam ruku i pet glava i vi to objavite.” Iako su takve objave bile česte u njegovu premijerskom mandatu. Tako je “tajni izvor iz Vlade”, očito svjestan nebuloza koje iznosi, u povodu odluke o izručenju Josipa Perkovića i Zdravka Mustača Njemačkoj zbog udbaške likvidacije Stjepana Đurekovića, zaštićen tajnošću, rekao: “Ovo je skandalozno. Hrvatski sudovi ne žele provoditi hrvatske zakone. Ovo je državni udar pištoljem na vodu!” Na koncu je “državni udar” okončan tako da i Mustač, ali s izdržavanja dugogodišnje zatvorske kazne, ovih dana tvrdi isto što i nekoć tajni izvor iz Milanovićeve Vlade, da su “tragično nekompetentni” suci (koje je počastio pogrdnim izrazima), počinili kazneno djelo jer nisu odbili njegovo izručenje. Hoće li sada Milanović tu “sudsku pogrešku” ispraviti tako da, kao što namjerava predložiti predsjednika VS-a, mimo zakona izravno primijeni i ovlast iz Ustava da daje pomilovanja? Začudo, Mustač se nije pozvao na svjedoka iz Milanovićeve Vlade koji je vidio “čovjeka sa sedam ruku i pet glava” te stoga radio pritisak na suce da ne ispoštuju ono na što se RH obvezala prema EU vezano za europski uhidbeni nalog. Bilo bi pretjerano reći kako su suci bili hrabri što su sudili kako se nije svidjelo premijeru jer su “samo” primijenili zakon.
To više ne iznenađuje što predsjednik, koji se uvijek interesno postavlja prema sudstvu, pohvalio troje ustavnih sudaca koji pišu izdvojena mišljenja o Stožeru i mjerama, slučajno istovjetna njegovima. “Za izložiti se sudu gomile i prodornom pogledu trebate imati hrabrosti i znanja. Na žalost većina nije takva”, obrazložio je Milanović premda protustožeraška gomila kliče: “Hura, bravo, tako je!” Uzgred, proteže li se predsjednikova pohvala i na izdvojeno mišljenje suca Miroslava Šumanovića o “za dom spremni” u predmetu Josipa Šimunića? Ne bi bilo loše da prije nego što konačno odluči hoće li stvarno kršiti zakonom predviđenu proceduru izbora predsjednika VS-a, pročita što je sudac Andrej Abramović pisao o značenju procedure jer je poučno i primjenjivo: “Nema te nužde koja opravdava postupanje mimo zakona i Ustava jer i Ustav i zakoni reguliraju (i) stanja nužde. Ako je nužda takva da zakone treba mijenjati, Ustav predviđa i postupak promjene, i osigurače zaštite. (...) Ne čini zajednici najbolje onaj koji traži prečace, već onaj koji održava putove. Procedura je glavna zaštita demokracije.”