Subota 27. kolovoza
INA JE PRIVLAČNA JER JE MORE NOVCA
Raditi u Ini ili biti u njezinu vodstvu – to je zacijelo san mnogih lopova. Riječ je o moru novca pa, ako ga nešto i uzmeš za sebe, "neće se ni vidjeti". Uhićen je u Ini jedan od njezinih direktora Marko Škugor, njegov otac Dane, predsjednik Hrvatske odvjetničke komore Josip Šurjak i drugi. Prodavali su jeftino Inin plin jednoj tvrtki koja ga je potom tržila po višestruko većim cijenama. Na računu Škugorova oca, umirovljenika (!), nađena je pozamašna svota novca, a svekolika šteta napravljena poduzeću veća je od milijardu kuna. Bivši direktor Ine Davor Štern kaže kako su zakazali u prvom redu uprava, odgovorni su i Nadzorni odbori i pogotovo revizija koja je trebala ukazati na pojavu nestanka tolike količine novca u poslovanju. Tolike pljačke običnom su svijetu nezamislive, ali nije nezamislivo da je glavni uhićeni Marko Škugor član HDZ-a – to je još jedna potvrda sumnji u vladajuću stranku i posvudašnji kriminal koji joj se pripisuje. Koji cinizam – HDZ će protiv Škugora pokrenuti stegovni postupak kao da je pišao na javnom mjestu! On se bez HDZ-a nije mogao ni naći na mjestu direktora niti toliko krasti, pa bi bila najlogičnija Plenkovićeva ostavka, raspuštanje Vlade i novi izbori.
Nedjelja 28. kolovoza U
KRAJINA ILI JE LI ČOVJEK SAMO RAZARANJE?
Sjećate li se što su mediji jučer javljali o događajima u Ukrajini, o izjavama Zelenskog ili kojeg visokog ruskog dužnosnika, o rekcijama iz svijeta na sukob koji već dugo traje? Vjerojatno ste zaboravili, kao što sutra nećete točno znati što je pisalo danas. Razara se i ubija, ali ta strava postaje sve nezanimljivija. Zapad, a i ostatak civiliziranog svijeta pomirili su se sa slomom civilizacije o kojemu čitaju kao što čitaju sportske i druge vijesti, na fotografijama se Putin, Biden, Macron... smiju, djeluju bezbrižno, obično. A vijesti iz Ukrajine nalazimo uz kulinarske novosti, uz gole ljepotice, uz senzacije iz života slavnih osoba. Bešćutnost svijeta jednako je velika kao i okrutnost u Ukrajini, a i jedno i drugo moglo bi trajati godinama. I što bi u takvu stanju mogla značiti riječ "čovječanstvo"? Postoji li uopće čovječanstvo kao pozitivna činjenica, je li takvo ikad postojalo? Može li se o tome govoriti djeci u školi, mogu li se pisati pjesme i romani u kojima se ta pozitivnost podrazumijeva ili je zločin mjera za sve? Mogu li riječi "Zemlja", "planet" ostati u rječnicima u kojima tražimo što riječi znače i kako bi se definirale? Je li čovjek samo razaranje? Ponedjeljak 29. kolovoza
PRIZNANJE KOSOVA – ŠTO JE DRUGO VUČIĆU OSTALO
Mediji tvrde – u Srbiji to nitko ne smije javno izgovoriti, ali Vučić je de facto priznao Kosovo. Šef europske diplomacije Josep Borell rekao je da je Srbija pristala ukinuti ulazno-izlazne dokumente za osobe koje imaju kosovske osobne iskaznice, a Kosovo se složilo da ulazno-izlazne dokumente neće uvesti za osobe koje imaju srbijanske osobne iskaznice. Koliko god to gnjeva izazvalo u Srbiji, Vučiću nije preostalo ništa drugo na kraju nego priznati Kosovo, premda je to Srbima najbolnija rana. U posezanju za tuđim naši "komšije" više u Hrvatskoj nemaju šanse (uostalom, jednom su dobili po gubici), šanse su im male i kad je riječ o BiH, gdje bar imaju Dodika, ali Kosovo im je najveća patnja. Osjećaju da im je iz države iščupano kao neki ud, tamo je njihova historija, ali tamo su Amerikanci i Zapad i "Šiptari". Vjerojatno se velika većina Srbijanaca već pomirila s gubitkom Kosova, ali kako to sebi priznati? Dok je Kosovo bilo u Srbiji bilo je samo negativna potvrda Srbije kao moćne države, strano tijelo u toj moći, a s njegovim odlaskom nestalo je i te moći. Tako Srbijanci žale ne za onim što je bilo njihovo, nego za nasiljem koje ih je činilo državom, a žrtva toga nasilja ih je ostavila.
Utorak 30. kolovoza
KAKVA KOALICIJA – PLENKOVIĆ JEDNO, PUPOVAC DRUGO
Tako to radi koalicija – Andrej Plenković jedno, Milorad Pupovac drugo. I dok premijer ustrajno odbija srbijanske optužnice protiv hrvatskih pilota iz Oluje, predsjednik SDSS-a i neizbježni koalicijski partner HDZ-a u Vladi jednako ustrajno govori kako je nerazumno što Hrvatska odbija surađivati u istrazi hrvatskih zločina. Ne bi li bilo razumno da Plenković prekine suradnju s vođom Srba u Hrvatskoj i ne bi li bilo logično i razumno da Pupovac iziđe iz koalicije? No to pitanje nećete čuti ni od jednoga ni od drugoga, vlast je vlast, ona je jača i od načela i od uvjerenja. I dok je predsjednik Vlade ne želi ispustiti iz ruku, čelnik SDSS-a uživa povlastice kao prijeko potrebna koalicijska prevaga i povlastice Srbina u Hrvatskoj koji može podupirati protuhrvatsku pa i velikosrpsku politiku u Beogradu i biti u hrvatskoj vlasti. A znamo kako Pupovac ne bi istraživao i osuđivao samo hrvatske pilote nego i Oluju, njegovo Srpsko narodno vijeće objavljuje priopćenja u kojima se o toj oslobodilačkoj akciji piše samo kao o zločinima nad Srbima, protjerivanju srpskog stanovništva, pljački i uništavanju srpskih domova. Iz takvih optužaba protiv Domovinskog rata stigle su i optužnice protiv pilota.
Srijeda 31. kolovoza Z
AŠTO SE ZVIŽDALO SAVRŠENOM PREMIJERU
Na otvorenju Europskog vaterpolskog prvenstva u Splitu zviždalo se Andreju Plenkoviću, kojemu to nije smetalo da održi govor. Zašto se zviždalo premijeru koji misli da je savršen? U HDZ-u kažu da su zvižduci namješteni, no prije će biti da ih je "namjestila" stvarnost nego politički protivnici jer bi mogli biti pokazatelj razlike između stanja u zemlji za koje je kriva vlast i samosvidljivosti vlasti s Plenkovićem na čelu koja samu sebe hvali bez mjere, razloga i uvjerljivosti. Te Hrvatska nikad nije imala veći ugled u svijetu, te je zaposlenost rekordna, te se u mandatu ove vlasti živi bolje nego prije, te je došlo vrijeme za obračun s kriminalom i korupcijom... Bit će da Hrvati nikad nisu više iseljavali kao posljednjih godina zato da bi taj ugled proširili, bit će i da bježe od obveza koje donosi zaposlenost, bit će da su pučke kuhinje sve tješnje jer se u njima sve bolje kuha, bit će da stotine tisuća umirovljenika kojima je mirovina oko 2000 kuna ne znaju što bi s obiljem toga novca, bit će da su članovi i dužnosnici HDZ-a koji su glavni sudionici najveće pljačke u zemlji, u Ini, namjerno krali da bi se s njima obračunalo i tako potvrdila Plenkovićeva odlučnost... Za zvižduke.
Četvrtak 1. rujna
ZAHTJEV SRBIJI DA OTKRIJE NESTALE – STOTI PUT
Teško bi se moglo izbrojiti koliko su puta, u službenim i neslužbenim inačicama, u Hrvatskoj spomenuti Hrvati nestali u Srbiji i koliko je puta od Beograda zahtijevano da otvori arhive koji bi otkrili gdje su i kako završili. Sada je i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, u posjetu Vukovaru, ponovio taj zahtjev. Novinari su ministra pitali bi li zbog izostanka suradnje u traženju nestalih Hrvatska mogla blokirati Srbiju u pretpristupnim pregovorima o ulasku u Europsku uniju. Medved je podsjetio kako je naša zemlja, kad su se otvarala poglavlja 23 i 24 u tim pregovorima, "jasno stavila" kao "svoje uvjete" Srbiji "suradnju u procesu traženja nestalih osoba, obeštećenje logoraša srpskih koncentracijskih logora te povlačenje iz procedure Zakona o tzv. regionalnoj ili univerzalnoj jurisdikciji". Napomenuo je da to nisu samo hrvatski zahtjevi nego i zahtjevi Europske unije. Teško je zamisliti da bi Srbija mogla priznati agresiju i otkriti stravu svojih zločina otvaranjem arhiva i pružanjem informacija o nestalima. No hoće li hrvatska vlast ustrajati u naumu da je zaustavi na putu u EU ili je posjet Vukovaru bio samo prigoda u kojoj je ministar Medved htio reći ono što Hrvati žele čuti?
Petak 2. rujna
CRKVENA ZVONA – ZAŠTITA OD TUČE I NEVJERNIKA
Još sam u svom rodnom kraju... U dvorištu svoje stare kamene kuće sjedim sa susjedima pa ih u jednom trenutku upitam ide li još narod u crkvu. Jedan se naljutio, jer kakvo je to pitanje, no objasnio sam da sam pitao ide li masovno i jesu li crkve na misama pune kao i prije. "Pune su, naravno", odgovorio mi je, što me razveselilo. To prije što sam u djetinjstvu bio ministrant i što nas je vjera svuda pratila. Nedjeljom i drugim blagdanima išlo se na mise, jela su se najbolja jela, za objedom se molilo Boga, prekrižilo bi se i Svevišnjeg zazvalo u pomoć kad se ujutro polazilo raditi, a čak bi i šverceri duhana, kad bi se s torbama na leđima zaputili u Bosnu, molili za Božju pomoć. Pozdravljalo se sa "Hvaljen Isus", pokapalo uz vjerski obred, navečer usnulo uz molitvu. Bogobojaznost se sačuvala i danas i ovdje je na selu vječna, ona će sačuvati selo od sveprisutnog bezboštva i nihilizma. Treba doći na selo, bar koji mjesec u godini, osjetiti temelje hrvatstva i njihovu stamenost. Po automobilima, kafićima, velikim trgovačkim centrima i drugim urbanim obilježjima ono se ne razlikuje od Zagreba. Ali u Zagrebu nećete za nevremena čuti gromoglasna crkvena zvona koja štite od tuče. I nevjernika.