Ustavni sud BiH donio je odluku iz koje se pojednostavljeno može zaključiti - ravnopravnost Hrvata u BiH je ugrožena. Osim za neinformirane i tendenciozne analitičare političkih prilika u BiH, to nije nikakva novost, ali sada je i pravno potvrđeno kako je ravnopravnost triju naroda narušena.
Najviša sudska institucija u BiH podcrtala je da je načelo konstitutivnosti naroda temelj Ustava BiH te da se s tim načelom moraju uskladiti sve ostale ustavne i zakonske norme, a prije svega Izborni zakon. Upravo ta izborna pravila omogućavala su brojnijim narodima da Hrvatima biraju njihove predstavnike u vlasti. Nije ni čudo što je ovakva odluka ponajviše pogodila bošnjačke lijeve stranke. One su izbornim inženjeringom pod krinkom građanskog otimale nacionalno (hrvatsko). Kao što je poznato, tako su uspostavili dva puta federalnu Vladu i birali hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Za Hrvate ova odluka može biti i povijesna, ali i još jedna Pirova pobjeda jer se odluke ustavnih, europskih i drugih sudova u BiH često ne provode. Čak 88 je takvih. Kakva je onda sudbina ove zadnje? Iskustvo s, primjerice, neprovedbom sudske odluke o gradu Mostaru, zbog čega se osam godina ne mogu održati lokalni izbori, odnosno uspostaviti gradska vlast, pokazuje kako bi se i na najnoviju zatraženu korekciju izbornog zakonodavstva moglo čekati jako dugo. Jednako toliko bi na vlasti mogle ostati aktualna izvršna federalna i državna vlast. Odluka Ustavnog suda izravno implicira i promjenu Ustava Federacije. Zbog svega, BiH vapi za strukturalnim reformama pa se optimistično može nadati da će ovom odlukom Ustavnog suda biti stvorena kritična masa kojom će se pokrenuti izborne, ali i ustavne promjene. Pitanje provedbe ove presude Ustavnog suda BiH nije samo pitanje funkcioniranja pravne države i usklađivanja Izbornog zakona s Ustavom već je proces koji može značajno doprinijeti vraćanju povjerenja među narode i građane. Duboko nepovjerenje, pa i frustracije kod Hrvata izaziva činjenica da im na svakim izborima većinski Bošnjaci mogu izabrati člana Predsjedništva BiH i barem trećinu predstavnika u federalni Dom naroda. Baš onoliko koliko je potrebno da se formalizira donošenje odluka bez mogućnosti hrvatskog veta.
Uspostavom reprezentativnosti izabranih Hrvata u Dom naroda i izradom modela izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH većinskom voljom hrvatskih glasača bila bi otklonjena glavnina problema Hrvata u BiH.
Ljubićeva žalba, kako se zove ova presuda Ustavnog suda, prvi je korak za ostvarenje institucionalne jednakopravnosti Hrvata. Optimističniji očekuju kako će federalizacijom zemlje, koja je i temelj dviju rezolucija u Europskom parlamentu, dobiti i teritorijalnu jedinicu. U svakom slučaju, Ustavni sud otvorio je proces koji valjda neće biti zaustavljen neustavnim, ili još gore nasilnim metodama. Valjda su legalisti u BiH apsolutna većina. •
A što je sa ostalima Sejdić Finci i ogromnog broja drugih, presudom koja nema blage veze sa hrvatskim pitanjem, zar ni oni ne mogu biti birani ili njih nema u ustavu, a ipak sud o njima odlučuje. Da li su za njih ljevičarske partije koje ujedno imaju i Srbe i Hrvate kukavičije jaje.