Nakon što je apostol Petar uime svih apostola odgovorio Isusu kako oni misle da je on Krist, Sin Boga živoga, Isus im naviješta svoju smrt i uskrsnuće u Jeruzalemu. Učenici nisu nikako mogli razumjeti da Isus mora ići u Jeruzalem kako bi u njemu bio uhićen, osuđen, bičevan, mučen i kako bi umro raspet na križu, ali i uskrsnuo treći dan. Petar, kojeg je Isus pohvalio, ponovno je prvi, ali sada u odvraćanju Isusa od toga plana, poslanja. Povukao je Isusa u stranu i počeo ga odvraćati da to ne smije činiti. Isus se oštrim riječima obraća Petru: “Sotono, idi mi s očiju! Ti si sablazan za me jer tvoje misli nisu Božje, nego ljudske”. (Mt 16,23) Joseph Ratzinger u knjizi “Isus iz Nazareta” I. na str. 306. piše: “A mi također znamo da je tijekom svih stoljeća, kao i danas, kršćane - koji imaju pravu ispovijest - sam Gospodin uvijek iznova morao podučavati da njegov put u svim naraštajima nije put zemaljske moći i slave, nego put križa. Znamo i vidimo da kršćani - mi sami - i danas odvode Gospodina u stranu i govore mu: “Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!” (Mt 16,22)
Isus, nakon što je oštro ukorio Petra, nastavlja apostolima tumačiti kako će biti trnovit put i njegovih sljedbenika. Onaj tko želi biti njegov učenik, treba se odreći samoga sebe, uzeti svoj križ i ići za njim. I upravo suprotno od ljudskog očekivanja, tko želi sačuvati svoj život, izgubit će ga, a onaj tko ga izgubi, sačuvat će ga. Zatim Isus postavlja dva pitanja: “Jer što će koristiti čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi život svoj? Ili, što će moći dati čovjek kao zamjenu za život svoj?” (Mt 16,26) Ratzinger će dalje napisati na str. 295.: “U sva tri evanđelja ovo (Mk 8,31-9,1; Mt 16,21-28; Lk 9,22-27) nasljedovanje križa izlaže antropološki kao put gubljenja sebe koji je čovjeku neophodan i bez kojega čovjeku nije moguće naći sebe”.
Kako bi mogli koliko-toliko razumjeti ili prihvatiti Isusovu muku i smrt, Isus ih podučava kako će doći u slavi Oca svoga. Bit će u pratnji anđela. A svakome će platiti po djelima njegovim.