Svijet pleše po tankoj nuklearnoj žici, samo što ne pukne. Valjda će ipak prevladati razum, vjerujemo da ima dovoljno pametnih glava među onima kod kojih su gumbi nuklearnih glava. No, povijest nas uči kako su ludi znali zaludjeti i pametne pa valja biti na oprezu. Pogotovo na brdovitom Balkanom kojim se svašta valja, i što valja i što ne valja. Kojim odjekuje i što dolikuje i što ne dolikuje. Pa je tako u dijelovima BiH veselo odjeknulo to što su europski Turci svojim zemljacima u Turskoj na referendumu izabrali neeuropski sustav vladanja, koji Erdoğanu daje sultanske ovlasti. A kažu da ih želi proširiti na “mini Osmansko Carstvo”. No, nije sve tako crno na ovom bijelom svijetu, pojavi se i svjetlo, kao što je ono u Međugorju. Već je sasvim razvidno kako je Međugorje sve bliže priznatom i službenom marijanskom svetištu Katoličke crkve i to kao svetište Kraljice mira, kako je to naglasio posebni izaslanik pape Franje mons. Henryk Hoser. Međugorje je tu kod nas pa se valja nadati da će svjetlo Međugorja rastjerati tamu u kojoj se dugo nalaze područje BiH, ali i nešto šire. Nadamo se da se prepucavanja između Trumpa i Putina neće voditi preko ovih krajeva, da se Trumpove i Putinove trupe neće zaputiti na ovdašnja brda i polja. Valja vjerovati da će oni koji pripadaju zapadnom svijeta u BiH opstati i ostati na svojoj zemlji; ako su opstali pod Sulejmanom Veličanstvenim, trebali bi opstati i u ova nimalo veličanstvena vremena.
Nevjerojatno je koliko je vremena trebalo toj demokratskoj Europi da shvati koliko je stari europski narod na svojoj vjekovnoj zemlji u Federaciji BiH sustavno obespravljivan. Pa je Europski parlament usvojio rezoluciju o potrebi federalizacije BiH i legitimne zastupljenosti konstitutivnih naroda. Još je nevjerojatnije da to ne uviđaju politički predstavnici jednog od konstitutivnih naroda. Pa iz SDA poručiše kako bh. Hrvatima nikada neće dopustiti da “sami odlučuju o svojim predstavnicima“. A sve uz “obrazloženje“ kako treba pomiriti nacionalno i građansko. S ciljem da na kraju sve bude “građansko“, a zapravo – jednonacionalno. Kunu se u Ustav, a njihovo djelovanje zapravo se kosi s presudom Ustavnog suda BiH.
Začuđujuća je količina nepravde koja se provodi prema ustavno jednakopravnom narodu. Možda neke jake ljude valja podsjetiti na riječi što ih izrekao indijski pjesnik Rabindranath Tagore: “Samo se slabi ne usuđuju biti pravedni!“ Ne bi li se ponašali po ljudskom pravu i pravdi Boga velikoga kad se radi o prijedlogu Izbornog zakona što stranke HNS-a šalju u proceduru, a radi se o izboru hrvatskog člana Predsjedništva i zastupnika u Domu naroda, sve u skladu s presudom Ustavnog suda BiH. Američki Hrvati sve glasnije lobiraju za izmjene Izbornog zakona i preustroj FBiH. Službe Europske komisije pozivaju na dogovor političke strukture u BiH, vjerujući da će biti izbrisane prijeporne odredbe Izbornog zakona, koji se tiču izbora izaslanika u Dom naroda FBiH. Valjda će u političkom Sarajevu shvatiti da Dom naroda nije Dom županija, konstitutivnih jedinica, već dom zaštite konstitutivnih naroda. Krajnje je vrijeme da se ispravi nepravda i BiH konačno krene demokratskim putem u Europu. No, nekima se sve što je dobro za BiH nikako ne sviđa. Jedna američka glumica reče i ostade slavna: “Najbolje se osjećam kad sam sretna!“ No, neki koji se kunu u BiH najbolje se osjećaju kad je BiH nesretna, a pogotovo njezini Hrvati. Mnogo toga oko položaja Hrvata u BiH podsjeti na razgovor (ne)ugodni mobitelom između supružnika:
– Halo, možeš li pričati? – upita supruga.
– Mogu – odgovori suprug.
– E, onda slušaj – nastavi supruga.
Ponešto opet podsjeti i na onu nezgodnu zgodu kad je boljševik ateist prije 70 godina uvjeravao kršćane u jednom hercegovačkom selu:
– Nitko od vas nije vidio Boga, vjerujte samo u ono što vidite!
– Evo, ja tebe vidim, ali ti ne virujem – uzvratio je jedan hrabri Ero s ovoga svijeta, koji je preživio i križni put.