Evanđelist Matej u devetom poglavlju donosi još nekoliko Isusovih ozdravljenja. Izliječio je jednu ženu koja je bolovala od krvarenja dvanaest godina. Ohrabrio ju je i istaknuo njezinu vjeru. Oživio je kćer jednog poglavara. Tu su ga čak i ismijavali jer je rekao kako djevojčica nije umrla, nego spava. Ovu zgodu donose evanđelisti i Marko i Luka. Marko navodi da je taj poglavar bio nadstojnik sinagoge. Zvao se Jair. (Mk 5,12-43) I Luka navodi da se zvao Jair te da je njemu i njegovoj supruzi Isus zabranio da ikome govore o oživljenju njihove kćeri.
Zatim, kad je odlazio iz poglavareve kuće, slijedila su ga dvojica slijepaca. Idući za njim govorili su: “Smiluj nam se, Sine Davidov!” Bili su uporni. Čak su ušli za njim u kuću. Isus ih upita: “Vjerujete li da to mogu učiniti?” (Mt 9,28) Brzo i jasno su potvrdili kako vjeruju da može. On se dotaknu njihovih očiju i ozdravi ih. Pohvalio je njihovu vjeru. Ali i njima Isus oštro zabranjuje da o tome baš ikome govore. Međutim, njih dvojica, čim su izišla iz kuće, zaboravila su na Isusove riječi. Odmah su raširili glas o Isusu.
Matej još u tom poglavlju donosi kako je Isus ozdravio opsjednutog i nijemog čovjeka. Narod se divio i čudio tom ozdravljenju. Ali farizeji optužuju Isusa kako to čini uz pomoć poglavice zlih duhova.
Matej zaključuje kako je Isus obilazio Galileju. Susretao se s ljudima. Razgovarao je s njima u mjestima i u prostorima gdje žive. Propovijedao im je evanđelje (Radosnu vijest) o kraljevstvu Božjem u sinagogama. Liječio ih. Podučavao ih. Ali upoznao je njihovo stanje. Bili su satrveni i zapušteni “kao ovce bez pastira”. Sažali se i uviđa kako ima puno posla te da treba pomoćnike.
Čitajući ovaj biblijski tekst i meditirajući nad njim, Carlo Martin Martini poziva nas na sudjelovanje u ovom Isusovu sažaljenju nad ljudima koji nisu znali koliko ih Bog voli ili, ako su znali, onda nisu odgovorili na toliku ljubav.