Galileja i Tiberijadsko more su Isusov novi zavičaj. Tu je susretao mnoge osobe i skupine. Mnoštvo je tu vidjelo njegova znamenja i slijedilo ga. On je koristio susrete s njima za svoje nagovore i propovijedi. Isus je imao sućuti prema ljudskim potrebama. Govorio im je o kraljevstvu Božjem, a znao je njihove mogućnosti i potrebe. Kad je ugledao mnoštvo zapitao je svoga učenika apostola Filipa gdje mogu kupiti kruh za toliko mnoštvo. Filip je znao koliko imaju novca. Imali su 200 denara.
To je bilo dovoljno za kupiti kruh za njih dvanaestoricu i Isusa. Andrija je susreo jednog dječaka koji je imao pet ječmenih kruhova i dvije ribice. Znao je da je to malo, ali ipak je rekao Isusu. Isus je zatražio od apostola da posjedaju ljude po travi. Kaže evanđelist da je bilo pet tisuća samih muškaraca.
Isus je uzeo te dječakove kruhove, zahvalio Bogu, blagoslovio ih i podijelio. Isto je učinio i s ribicama. Bilo je i kruha i ribe koliko su god htjeli jesti. Ne samo da je bilo dovoljno za toliko mnoštvo nego je i ostalo. Kad su ljudi završili s objedom Isus reče apostolima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!" Apostoli su zašli među ljude i pokupili ostatke kruhova. Napunili su dvanaest košarica.
Kad su se ljudi nasitili i vidjeli koliko je ostalo rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!" Odlučili su Isusa pograbiti i zakraljiti. Isus, kad je osjetio njihovu namjeru, povukao se u goru.
Ostao je sam. Nije se dao zakraljiti. Zašto su oni htjeli Isusa zakraljiti? Vjerojatno su očekivali da bi tako riješili svagdašnji kruh za koji su se toliko mučili. Međutim, Isus ne pristaje na takvu logiku i takav način življenja. Što želi?
Isus želi da se trudimo za svoj svagdašnji kruh, da znamo zahvaliti i dijeliti, ali da znamo pribaviti neraspadljivu hranu (Iv 6,27). U takvom redoslijedu stvari ne bi bilo gladnih. Neka nas, barem kršćane, Isus potakne na takav način življenja i djelovanja.