Isus je umro razapet na križu dan prije subote u devet sati (to jest, oko 15). Satnik koji je stajao kod križa bio je okrenut Isusu. Kad je vidio da Isus izdahnu, rekao je: "Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji" (Mk 15, 29). Josip iz Arimateje zamolio je Pilata da mu dopusti pokopati Isusa. Pilat nije očekivao da će Isus tako brzo umrijeti pa je provjerio tu informaciju kod satnika. Kad mu je taj potvrdio Josipove riječi, dopustio je da se Isusovo mrtvo tijelo pokopa. Josip je pokopao Isusa u grob u spilji. Marija iz Magdale i Marija, Josipova majka, bile su blizu spilje i promatrale Isusovo pokapanje.
Čim je prošla subota, tri žene odlučile su otići što ranije na Isusov grob. To su bile Marija iz Magdale, Marija, majka Jakovljeva, i Saloma (Zebedejeva žena, a Jakovljeva i Ivanova majka). U nedjelju jutro ponijele su miomirise na Isusov grob jer su htjele iskazati posebnu ljubav i poštovanje prema Isusu. Kad su došle do Isusova groba, vidjele su da je kamen s groba otkotrljan. Ušle su u grob i iznenadile se. U spilji je sjedio mladić u bijelom. One su se prestrašile. Mladić u bijelom ih hrabri: "Ne bojte se! Tražite Isusa Nazarećanina, Raspetoga. Uskrsnuo je. Nije ovdje. Evo mjesto gdje ga položiše" (Mt 16, 6). Zatim im dade upute što da urade. Šalje ih Isusovim učenicima, a posebno naglasiše Petrovo ime: "Pred vama ide u Galileju, ondje ćete ga vidjeti kako vam je rekao!" (Mk 16, 7). Tri žene su pobjegle s Isusova groba pune straha. Nisu nikome ništa mogle reći.
Uskrsli Isus ukazao se Mariji iz Magdale. On ode javiti Isusovim prijateljima. Oni su "tugovali i plakali" (Mk 16, 10). Oni, Isusovi prijatelji, kad su čuli Marijino svjedočenje da je vidjela Isusa i da je živ, nisu povjerovali. Dvojica iz te skupine Isusovih prijatelja pošla su kući iz Jeruzalema. Na putu se i njima Isus ukaza. Oni se vratiše u Jeruzalem reći ostalima. Međutim, ni njima dvojici nisu povjerovali.