Izbori su zlatna prilika da se neke stvari promijene u ovoj zemlji

Svećenik je pričao da je sv. Petar jednom održao misu vjernicima, a tema njegova govora jest jednostavno - volite jedan drugoga. - Na posljednjoj misi netko od vjernika je pitao: “Ima li im nešto drugo sv. Petar poručiti jer više puta kada on služi misu samo o tome priča?” Na to je sv. Petar rekao: “Kako ću vam dati drugi zadatak kad još niste ni prvi naučili i izvršili”. Drugim riječima, da je sada sv. Petar uživo s nama ovdje, on bi nama poručio da ne možemo dobiti drugi zadatak dok ne naučimo i dok ne riješimo prvi zadatak, a to je stvoriti osnovne uvjete za uredan suživot u zemlji, što znači da svi narodi moraju imati ista prava. Tek kada ovo naučimo, vjerujem da ćemo dobiti nove lekcije, ali ne prije. Vjerujem da ne govore samo u Bibliji o bratskoj ljubavi. To spominju u Kuranu, kao i u Talmudu te i u Knjizi Buda. Samo treba čitati i naučiti živjeti kako piše tamo. Nažalost, mnogo mladih neiskvarenih mozgova naše djece je izloženo užasnim prilikama koje smo mi stvorili pa nije ni čudo da smo suočeni s rastućom dječjom delinkvencijom, a rješavanje tog problema vodi do ping-pong prebacivanja odgovornosti s jednog na drugog roditelja i nastavnika u školama.

Naime, roditelji se žale da djeca nisu pod kontrolom u školi, a nastavnici prebacuju roditeljima da njihova djeca nemaju osnovni odgoj. Zahvaljujući medijima, svjedoci smo dječjih brojnih kriminalnih radnji. Primjer su ona iz SAD-a gdje je učenik ubio majku iz puške koju mu je ona darovala, a onda u pohod otišao u školu i ubio učitelja i drugu djecu. U Zagrebu su roditelji prijetili da će povući svoju djecu iz škole ako jedan učenik, koji se ne može kontrolirati, i dalje bude pohađao tu školu jer redovito maltretira druge učenike. Spominjao sam problem dječje i maloljetničke delinkvencije jer je ona vrlo bitna za nas i našu budućnost. Narodna je izreka “željezo se kuje dok je vruće”. Ako na vrijeme nađemo način kako odgajati djecu, imat ćemo mir u kući, a djeca sretnu budućnost. Ako odbijemo to uredno i trajno uraditi, ostat će problemi koji se nagomilavaju godinama i mi ćemo nestati, ali naša djeca i unuci te njihovi unuci će ipak morati rješavati ono što smo ostavili. Tada će naši potomci za nas kazati da ništa bolji nismo bili. Kako ne bismo bili svstani u generacije i generacije prije nas koje su probleme gurali na stranu da riješi budući naraštaj, mi sada s iskustvom iz rata imamo dužnost iskreno prihvatiti posao i riješiti jednom zauvijek gordijski čvor. Neće biti lako, ali nema nijedan problem koji je nerješiv ako ima protagonista dobre volje da ga riješi. Sada je pred nama zlatna prilika. Opći izbori.

Na svim je građanima BiH koji ovu zemlju vole, a osobito na onima koji su izabrani krojiti zakone, urediti zakone koji daju jednako pravo svim narodima BiH da svaki narod izabere svog vođu, da nakon više od dva desetljeća nakon Domovinskog rata ova zemlja oživi i diše punim plućima te gleda u budućnost s nadom da ćemo konačno uspjeti. Čekaju nas teški dani koji mogu dovesti do nemira s neželjenim ishodima. Lako je misliti da je nemir nemoguć jer smo upravo izašli iz jedne, ali činjenica je da kada narodu prekipi onda je teško bilo što zaustaviti. Mi imamo u našoj državi dosta mladeži koja traži posao, a nakon mukotrpnog učenja i nakon što steknu zvanje raznih VSS, na njihovo veliko razočarenje vide da od posla nema ništa. Vjenčanja neće biti jer nema novca, a nitko se neće upustiti u brak s osobom bez budućnosti, što znači da mladi moraju napustiti svoj dom, svoju zemlju, i tražiti svoj teški arbajtski kruh. Često kada steknu dovoljno novca dobro je samo da osigura dobre grobnice u domovini jer je najvažniji dio života, zdravlje, ostavio u tuđini pa mu više nije ostalo dovoljno vremena uživati plodove svoga znoja. U BiH ima dosta velebnih kuća koje su podigli naši zemljaci koji rade u inozemstvu. Većina je najveći dio godine prazna i unutra je samo prašina. Po selima ima dosta kuća koje su napuštene, ali u dosta dobrom stanju. Nema tko u njima živjeti, ali gradimo nove i jako skupe stanove osobito u Mostaru. Mnogo mojih prijatelja ima vikendice koje, nažalost, rijetko posjećuju. Ne znam zašto ulažemo toliko u mrtve kapitale. I ja sam nekada mislio da nekada kada budem mogao, napravit ću sebi vikendicu. Ali ne treba mi. Ima puno važnijih i potrebnijih stvari u životu.