Kažu da onaj tko je popio vode iz rijeke Plive nikada ne napušta Jajce. Zapravo, Jajce je grad s obilježjima opojne droge i jednom kada ga zavoliš, ostaješ zauvijek zaljubljen u taj povijesni gradić.
Mnogo je vremena prošlo otkada sam prvi put koračao na tlu ovog lijepog malog grada s dugim i velikim povijesnim značajem, ali igrom slučaja morao sam napustiti svoj voljeni grad s dvjema rijekama, na dva jezera i vodopadom tik u središtu grada. Ljubav prema Jajcu, koja se ne da zaboraviti, ne da se ni ugasiti. Mali, ali povijesni grad Hrvoja Hrvatinića doživio je mnoštvo različitih sudbina. Primio je jako velike udarce, a i kad je primio lijevi kroše (da posudim boksački izraz), mali je grad ponovno u novije vrijeme pao, ali nije bio pobijeđen.
Kao iz pepela ponovno se dignuo, borio i pobijedio. Takav je duh ovog malog grada. Jajce zovem zavičajem svih nas, tako da sam jednom, kada su me pitali odakle sam, jednostavno rekao - iz Jajca. To je bila istina, ali sam shvatio da me pitaju za podrijetlo jer, očito, crni čovjek kao ja nije rođen u Jajcu. Tada sam im objasnio da smo svi mi iz "jajca", netko iz desnog, a netko iz lijevog. I to je istina.
Gradić Jajce opravdao je svoje ime kao kolijevka, odnosno mjesto rođenja SFRJ. Znači, povijesno, Jugoslavija je rođena u Jajcu. Raspadom Jugoslavije došlo je vrijeme borbe za opstanak u samom području Bosne i Hercegovine. Neću ovdje prepisivati povijest naše BiH, to pripada povjesničarima, jer svi znamo da je nakon Slovenije i Hrvatske na redu bila BiH da postane ratište. Dugo vremena Jajce se borilo protiv izbijanja rata u svom mjestu. Svim se snagama uzaludno borilo protiv rata, ali, ipak sve se to promijenilo ubojstvom policajca Franje Ladana Pancera 8. travnja 1992. godine.
Jajce - posljednji bastion gdje je suživot među narodima Jugoslavije ušao u rat. Hrvati i Muslimani zajedno su branili grad, ali kada je postalo jasno da je obrana grada zaspala, zajedno su napustili svoja ognjišta i našli utočište u raznim mjestima. Nakon pada Jajca nastali su loši odnosi između Hrvata i Muslimana koji su bili suradnici tijekom obrane Jajca. To je bilo razumljivo. Nitko se tada nije mogao boriti protiv plime mržnje! Sve ovo prepričao sam kao podsjetnik da je grad, odnosno općina Jajce, ostao u tom ratnom razdoblju kao posljednji bastion gdje je suživot među narodima i dalje cvjetao.
Prije nekoliko dana, 22. veljače, proslavljen je Dan općine Jajce. Toga se datuma prvi put povijesno spominje Jajce u povelji iz Dubrovačkoga arhiva 22. veljače 1396. godine. Mnogo je vremena prošlo od te 1396. do 2024. godine, ali povijest se ne briše, ostaje trajno. U tom duhu Jajce je ponovno pokazalo svoje pravo lice, da je za mir i suživot među narodima koji žive tamo te ocrtava sliku koju bi trebalo prihvatiti i njegovati u našoj državi.
Na dan 22. veljače ove godine tijekom proslave Dana općine Jajce sugrađani su zajedno položili vijence i odali počast palim braniteljima HVO-a i Armije BiH. Ovim činom Jajčani su pokazali da je suživot među našim narodima moguć. I ne samo to, već i nužan. Naravno, preduvjet za to je međusobno uvažavanje.•