Prvo slovensko predsjedanje Vijećem Europske unije, 2008., bilo je simbolično postignuće ne samo jedne države, koja je godinu dana prije toga prva uvela euro od svih novih članica Unije i tada bila percipirana kao najnaprednija. Bilo je to postignuće i s važnom simbolikom koja govori o tome da će sve nove države članice iz srednje i istočne Europe ravnopravno preuzimati prava i obveze u EU. Drugo slovensko predsjedanje, koje počinje za nešto više od dva mjeseca, na putu je da se pretvori u katastrofu.
Sve zbog Janeza Janše, premijera izvan kontrole koji konstantno pleše po rubu. Bilo da je to kad se uoči američkih izbora svrstava protiv Joea Bidena, opisujući ga kao slabića, a dan nakon tih izbora postaje jedini europski lider koji hita čestitati gubitniku Donaldu Trumpu. Bilo da je to kad se u bizarnim video javljanjima svađa s Europskim parlamentom, čije zastupnike uspoređuje sa Slobodanom Miloševićem samo zato što žele provjeriti tvrdnje da Janšina vlada guši slobodu medija u Sloveniji. Ili kad se, dva mjeseca uoči početka predsjedanja, nađe u ulozi pošiljatelja navodnog non-paper diplomatskog dokumenta s idejama o tome kako bi zemlje zapadnog Balkana ubrzale svoj put prema EU ako bi im EU prije toga dozvolila da se prekrajanjem granica BiH stvore nešto veća Srbija, nešto veća Albanija i nešto veća Hrvatska. U priči o tom navodnom non-paperu svaki put treba naglasiti da nije uopće sigurno da je, kako se tvrdi, riječ o slovenskom dokumentu koji je premijer Janša poslao predsjedniku Europskog vijeća Charlesu Michelu. Svi demantiraju ili se distanciraju, a još nitko s nijedne ozbiljne adrese ne potvrđuje postojanje tog dokumenta. Tako da je zasad to i dalje više medijska, nedovoljno provjerena priča. Nije nešto što se zaista događa na mjestu gdje bi bilo najvažnije da se događa – u Vijeću EU, u raspravi država članica Unije.
Janšina odgovornost je, međutim, nedvojbena. Ako je njegova Vlada isproducirala takav dokument, Janša je odgovoran za potpuno promašen i opasan politički potez. Ako on i njegova Vlada nemaju ništa s tim non-paperom, ako mu netko podmeće, Janšina odgovornost je nešto manja, ali ipak i u tom slučaju postoji: zašto se Janša ne ogradi na uvjerljiv i iskreno objašnjen način? To su ozbiljne stvari, nije nešto s čime se treba kockati, i ako je zaista riječ o podvali (a dokument koji je, kao navodni Janšin non-paper, objavio slovenski portal necenzurirano.si ne izgleda odveć autentično, mogao ga je zaista napisati bilo tko, dok zemljovid koji su objavili uz dokument izgleda još neautentičnije) onda je jednako velik problem da takva podvala prođe, uđe u javni prostor i dobije pravo javnosti kao da je zaista riječ o non-paperu proizašlom iz političke i diplomatske radionice neke države članice. Jer, ako netko izvan EU uspije isprovocirati situaciju kao što je ova, ako neka država ili skupina ljudi izvan EU uspije nametnuti nekome unutar EU lažnu raspravu od koje taj netko tko je sve zakuhao ima neke skrivene koristi, onda je to problem i zbog toga što se sutra isti recept, ako uspije u ovom slučaju, može pokušati ponoviti na nekoj drugoj temi s još opasnijim igračima, poput Rusije.
Priča o navodnom slovenskom non-paperu o podjeli Bosne i Hercegovine stoga zahtjeva uvjerljivo objašnjenje. Ne može ostati visjeti negdje između medijskih napisa i distanciranja ili demantija (ali demantija bez podrobnijih objašnjenja) sa službenih adresa. Janša bi – da to želi ili da je za to sposoban – mogao to presjeći i istjerati stvar na čistac. Ali Janša se ponaša kao slon u staklarnici. Stvara ili barem multiplicira probleme i krize, a ne rješenja. Zbog tih je razloga Janša premijer koji je na putu da predsjedanje svoje zemlje Vijećem EU pretvori u katastrofu.
Kako god to predsjedanje na kraju izgledalo, a vidjet ćemo vrlo brzo, od 1. srpnja do 31. prosinca, EU će preživjeti jer neće to biti katastrofa stvarnih razornih posljedica, nego više u simboličkom smislu. U smislu gaženja nekih bitnih stvari, od temeljnih europskih vrijednosti do kompetentnosti za posao. Ako tako nastavi, Janša bi mogao ovo slovensko predsjedanje završiti s takvim postignućem da će se sve više ljudi u EU okrenuti ideji da predsjedanje Vijećem EU više ne bude rotirajuće među državama članicama.