Je li sveti Jeronim rođen na području današnje Bosne i Hercegovine ili u Dalmaciji, pitanje je koje je ponovno potaknulo raspravu i kroz feljton koji smo od jučer počeli objavljivati o tom svecu, a u sklopu Večernjakova projekta “12 Hrvata koji su mijenjali svijet”. Jedno je sigurno - rodio se polovinom četvrtog stoljeću u Stridonu. A gdje je to?! Nitko sa sigurnošću ne može ustvrditi. Samo se nagađa. Strmica kod Knina tek je jedno od nekoliko mjesta koja se spominju. Ovisno o gradu ili selu gdje pojedini povjesničari ili znanstvenici “pronađu” njegovo rodno mjesto, tako ga i ta regija zemljopisno prisvaja. Kako u jednim zapisima stoji da se Stridon nalazi kod današnjeg Bosanskog Grahova, u drugim u današnjem Stržnju kod Tomislavgrada, a u trećim, pak, između današnjeg Bugojna i Uskoplja, onda ga i u BiH s pravom doživljavaju svojim “zemljakom”. U svakom slučaju, gdje god da je rođen, to je područje na kojem kasnije stoljećima žive Hrvati. Regionalna pripadnost tek je predmet znanstvenih istraživanja, a sveti Jeronim svjetski je velikan i svetac “izniknuo” s naših današnjih hrvatskih područja.
U javnosti se pojavljuju različite tvrdnje o njegovu zemljopisnom podrijetlu. Po jednima, to je Dalmacija, po drugima Istra, po trećima Međimurje... No, najmanje se spominje da je rođen na tlu današnje BiH iako Stridon brojni povjesničari prepoznaju upravo u toj državi. No, nitko sa sigurnošću ne zna gdje je bio taj grad koji su Goti razorili i koji nikada nije obnovljen. Dakako, njegovu nacionalnu i regionalnu pripadnost treba gledati u kontekstu vremena u kojemu je živio. Rodio se u rimskoj pokrajini, tadašnjoj Dalmaciji. To područje prostiralo se gotovo do Save. Bio je Rimljanin ili romanizirani Ilir. Naravno, nije Hrvat jer su ta područja Hrvati počeli naseljavati tek 220 godina nakon njegove smrti.
Koliko god je o njegovu podrijetlu bilo teza, toliko je teško raspravljati o detaljima jer treba imati na umu da je riječ o vremenu otprije 16 stoljeća. Pa i neke tvrdnje, poput one njegove slavne izjave: “Oprosti mi, Bože, što sam Dalmatinac”, danas se smatraju izmišljenima. Sveti Jeronim bio je jedan od najučenijih ljudi svoga vremena. Preveo je Bibliju s hebrejskog i grčkog na latinski (Vulgata), a taj se “službeni” prijevod, na kojem je radio dvadesetak godina, koristi stoljećima. Na Tridentskom saboru proglašen je crkvenim naučiteljem (najviša titula koja se može dobiti u hijerarhiji svetaca), a takvih je samo trideset u dvije tisuće godina Crkve. Svakako, valjalo bi organizirati znanstvene skupove na kojima bi se, rasvjetljavajući ulogu svetog Jeronima, ujedno popularizirao i njegov život i rad. Prigoda je to za rasprave ne samo Katoličkoj crkvi već i svim znanstvenim, medijskim i drugim društvenim ustanovama. Uostalom, on je i zaštitnik učitelja i studenata.
Svijet podrijetlo ovoga velikana i ostalih svetaca svrstava u okvire granica današnjih država bez obzira u kakvim su zajednicama prije živjeli. Primjerice, rimski car Konstantin, koji je kršćanstvo priznao Milanskim ediktom 313. godine, rođen je na području današnjeg Niša u Srbiji, u tadašnjoj rimskoj provinciji Meziji. Zahvaljujući toj činjenici, Srbija je 2013., a ne Rim, bila domaćin velike proslave 1700. obljetnice prestanka progona kršćana u Rimskom Carstvu.
Za budućnost hrvatskog naroda, kao i za očuvanje njegove povijesti, vrlo je važno da svoje velikane koji su postali dio univerzalnog nasljeđa štuje u zajedništvu. Pa i feljton koji smo pokrenuli pokazat će kako su naši velikani uistinu bezgranični i besmrtni. Većina njih je podrijetlom, rođenjem ili djelovanjem neodvojivo vezana uz današnju Bosnu i Hercegovinu, kao i za Hrvatsku. Uostalom, nije li tako i s milijunima današnjih Hrvata svih generacija?! Mnogi iz BiH postali su ne samo hrvatska već i svjetska “baština”. Zato godišnjicu smrti svetog Jeronima, poput Konstantina i Srbije, Hrvati trebaju obilježiti u svim gradovima. Povijesna je prigoda da se ove godine i Bosna i Hercegovina i Hrvatska oduže jednom od najvećih velikana ikada rođenih na ovim područjima. Osobito što se 30. rujna navršava točno 1600 godina od njegove smrti. Prigodne programe trebalo bi organizirati s obiju strana Dinare, a na njih bi biskupi iz BiH i Hrvatske trebali pozvati i papu Franju.
Sveti Jeronim toliko je univerzalan da ga ni jedna nacija ne može prisvojiti. On pripada svima, a Hrvatima tek nešto više jer je ovaj svetac rođen na njihovoj zemlji. Umro je tamo gdje se njegov Učitelj rodio - u Betlehemu. Već za života dotaknuo je nebo. Zato bi njegovu, navodno izmišljenu, rečenicu: “Oprosti mi, Bože, što sam Dalmatinac” danas s ponosom i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini preformulirali i rekli: “Hvala ti, Jeronime, što si i naš. Hvala ti što si hodao našom zemljom”.•