Isus je rado koristio u svojim govorima prispodobe kad je govorio o kraljevstvu Božjem. Bonaventura Duda piše kako je Isus obogatio svjetsku literaturu osobitim žanrom: “Prispodoba, grčki parabola, ili usporedba jest živa i privlačna slika iz svagdašnjeg života kojom se ocrtava zbilja višeg reda.” Joseph Ratzinger, pišući o Isusovim prispodobama u knjizi “Isus iz Nazareta” navodi Jeremiasa: “Isusove prispodobe pokazuju ‘izričitu osobnu posebnost, jedinstvenu jasnoću i jednostavnost, nečuveno umijeće oblikovanja.” Ratko Perić obradio je u svojoj knjizi “Isus silan na riječi” sedamdeset i sedam Isusovih prispodobi.
Evanđelist Matej u trinaestom poglavlju svoga Evanđelja donosi sedam prispodobi koje je Isus izrekao narodu iz lađice. Tih sedam prispodoba su: 1. Sijač, 2. Ljulj, 3. Gorušičino zrno, 4. Kvasac, 5. Blago, 6. Biser i 7. Mreža. To poglavlje naziva se “Govor u prispodobama”.
Nakon što je izrekao prispodobe, učenici su se približili Isusu i upitali ga: “Zašto im govoriš u usporedbama?” (Mt 13,11) Isus odgovori na to pitanje navodeći proroka Izaiju (6,9-10): “Njima govorim u usporedbama zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.” (Mt 13,13)
Matej u ovom poglavlju odgovara kako je Isus sve govorio narodu u usporedbama da se ispuni proročka riječ: “U usporedbama ću pogovoriti: otkrit ću sakriveno od postanka svijeta.” (Mt 13,34). Sam Isus je protumačio slušateljima prispodobe o sijaču i o ljulju. Govor o prispodobama završava Isusovim upitom: “Jeste li ovo sve razumjeli?”
Odgovorili su pozitivno. Isus zaključuje: “Zato je svaki književnik koji je postao učenikom kraljevstva nebeskoga nalik na domaćina koji iz svoje riznice vadi novo i staro.” (Mt 13, 51-52)
Raymond E. Brown piše kako ovih sedam prispodobi što ih donosi Matej “služe kao različiti komentari na farizejsko odbacivanje Isusa u prethodnim dvama poglavljima.”