Jedna od najtužnijih slika iz Jablanice bit će današnji kolektivni ispraćaj 19 sugrađana stradalih u poplavama. Onih još sedam već su pokapali po grobljima i mezarjima Konjica i Fojnice. Nažalost, broj od 26 mrtvih nije konačan. Spasioci su danonoćno po ruševinama tragali za nestalima. Njih bi bilo mnogo više da nije bilo hrabrih ljudi.
Možda je najbolji komentar o ljudskoj hrabrosti, tragediji i nemoći pred prirodom podsjetiti kakva se drama događala s trećeg na četvrti listopada u domovima jablaničkih obitelji. Dok su se bezbrižno spremale na noćni počinak, mnoge su, nažalost, otišle na vječni. Kao heroji. Poput Ernada Begovića, koji je spasio deset osoba. Dok je pred ocem Muhamedom iz bujice čupao djecu, divlja voda prepuna mulja i kamenja odvukla ga je u svoj smrtonosni zagrljaj. Malo podalje Emir je spašavao Adisu. Bila je u osmom mjesecu trudnoće. Bujica s kamenjem nosila ju je stotine metara. Izgubila je bebu. Njegov sumještanin Dino ostao je bez trudne supruge Ajle i njihova nerođenog djeteta. Bračni par Irmelu i Jasmina Čilića spasilačke ekipe pronašle su mrtve zagrljene ispod ruševina. Dženan je izgubio devet članova obitelji. Ostao je samo šestogodišnji Edi. Žrtava bi bilo i više da prijatelji Zilho, Keno i Gera, spašavajući susjede, nisu riskirali svoje živote. Zbog toga su ih nazvali "tri mlada lava". Ovo je tek nekoliko priča iz Jablanice. Još ih je mnogo iz Konjica, Fojnice, Kreševa… Za mnoge nikada nećemo doznati.
Bilo je u Bosni i Hercegovini možda i većih tragedija od nedavnih katastrofalnih poplava, ali nikada kao iz ovih nije "isplivalo" toliko heroja. Njihove priče još jednom potvrđuju kako teške situacije velik broj "malih" ljudi učine velikim. Ali i kako su poplave, barem na trenutak, "potopile" i podijeljeno bh. društvo. Iskreno suosjećanje svih naroda i pomoć koju šalju pokazuju kako tu ljudsku crtu nisu uspjeli izbrisati ni ratoborni političari ni njihovi huškački propagandni mediji. Iako se svih ovih desetljeća trude posvaditi susjede sa susjedima. I ne samo one koji žive u BiH.
Poplave i klizišta pogodili su sjevernu Hercegovinu i središnju Bosnu samo dva dana prije lokalnih izbora. I, zanimljivo, stranke i političari tragediju uglavnom nisu pokušali iskoristiti za skupljanje političkih bodova. Čak je i izborni dan prošao neobično mirno za političku praksu u BiH. Svi se slažu oko toga kako su ovo bili "najtiši" izbori u poslijeratnoj BiH. Ni izborne pobjede nisu se proslavljale kao obično. Bilo je, dakako, negativnih iznimki, ali dostojanstvo i obzirnost prevladali su u izbornoj noći.
U jednom takvom tolerantnijem ozračju pomoć stiže sa svih strana. I na tome se pokazuju humanost i herojstvo. Gotovo da nema prostora iz BiH i okružja odakle pomoć nije ponuđena ili upućena. Ona neće vratiti mrtve niti će omogućiti da se (u skorije vrijeme) normalizira život u Donjoj Jablanici i drugim teško pogođenim područjima, ali će olakšati ove strašne dane svim preživjelima. Koji se još uvijek pitaju tko je, uz ćudljivu prirodu, kriv za ovu tragediju. Bilo je žalosno gledati izjave preplašenih mještana koji se ni nakon takve katastrofe nisu usudili uprijeti prstom u "kamenolom ubojicu", a kamoli izreći ime lokalnog šerifa koji ga je nelegalno otvorio.
Tragedija Jablanice i drugih pogođenih mjesta polako će padati u drugi plan. Tuga i bol na kraju će ostati u krugu onih koji su izgubili svoje najmilije. To je život i nije bitno drukčije ni u drugim dijelovima svijeta. Ipak, ono što ne smiju odnijeti rijeke zaborava su heroji, oni "obični ljudi" koji su u trenucima kataklizme, spašavajući druge, žrtvovali vlastite živote. Neke nisu uspjeli otrgnuti od smrti, ali spasili su vjeru u čovječnost.