Jakov je i s Rebekom imao dva sina: Josipa i Benjamina. Jakov je volio Josipa više nego ostale sinove. Njemu je dao najljepše haljine. Braća su zamrzila Josipa. Nisu htjela s njim razgovarati. Mržnja prema njemu povećala se kada im je ispričao san o snopovima. Njegov snop se uzgorio, a njihovi su mu se snopovi poklonili. Jakov je poslao Josipa braći koja su čuvala stada. Kada su braća vidjela da dolazi Josip, dogovoriše se da ga ubiju. Ipak, Ruben ga je htio poštedjeti smrti. Predložio je da ga ubace u bunar. Josipovu kićenu haljinu zamočili su u krv i poslali ocu. Na Judin prijedlog prodali su Josipa midjanskim trgovcima Jišmaelcima za dvadeset srebrnika. Midjanski trgovci preprodaše Josipa zapovjedniku faraonove straže Potifaru. Josip je bio stasit, naočit i blagoslovljen. Upravljao je Potifarovim imanjem. Potifarova žena pogrešno ga je optužila pa je završio u zatvoru. Zahvaljujući daru tumačenja snova, izveli su ga nakon dvije godine iz zatvora da rastumači faraonu sne. Taj dar tumačenja snova Josip je pripisao Bogu. Prvi je san bio o sedam lijepih, debelih i sedam ružnih, mršavih krava. Kada je faraon čuo značenje toga sna o sedam rodnih i sedam sušnih godina, uvidio je kako je Josip mudar i sposoban. Imenovao ga je upraviteljem svega svoga dvora. Josip se oženio Asenatom. Imali su dva sina: Manašea i Efrajima. Zavladala je glad nakon sedam rodnih godina. Mnogi izvan Egipta nisu se pripremili za te godine. Jakov je poslao svojih deset sinova da nabave žita u Egiptu. Nije poslao Benjamina. Josip je upravljao egipatskim žitom. Kada su došla njegova braća kupiti žito, poklonila su mu se. On ih je prepoznao. Počeo ih je pitati odakle su. Optužio ih je da su uhode. Branili su se i ispričali mu tko su i koga imaju. Za njega su rekli: "...a jednoga više nema" (Post 42,13). On ih je zatvorio na tri dana i tražio da dovedu Benjamina jer će tek onda povjerovati kako nisu uhode. Izveo ih je iz zatvora i predložio da jedan ostane u zatvoru, a ostali ide kući sa žitom i dovedu najmlađega brata. Oni su se počeli na svome jeziku međusobno optuživati kako ih stiže kazna zbog Josipa. Sjetili su se kao ih je molio za milost, ali nisu ga htjeli čuti. Josip je razumio što govore, a s njima je razgovarao s prevoditeljem. Nije mogao izdržati više: "On se od njih udalji te zaplaka" (Post 42, 24). •
Kolumna