Matatiju, koji je preminuo 166. godine pr. Kr., naslijedio je njegov treći sin Juda zvani Makabej. Juda je okupio Izraelce za otpor osvajačima. Pobijedili su u prvoj bici Apolonija i njegovu vojsku. Kod Beet Horona pobijedili su sirijskog vojskovođu Serona. O Judinim pobjedama počelo se razgovarati i među drugim narodima. Kralj Antioh, koji je stolovao u Antiohiji, zabrinuo se. Okupio je svu svoju vojnu silu. Platio je unaprijed vojnicima za godinu dana. Njegova riznica postajala je sve siromašnija. Odlučio je napasti Perziju i tako povećati blago u riznici. Ostavio je Liziju upravu dok je u vojnom pohodu. Ostavio mu je pola svoje vojne sile na raspolaganju i odredio da dovedu u red Judeju i Jeruzalem. Lizija je izabrao trojicu vrsnih vojskovođa i poslao ih na Judejce. Silna vojska utaborila se kod Emausa.
Izraelci su se okupili u Masfi. Počeli su postiti i moliti se: "Što da sada učinimo sa svim ovim i kamo da ove smjestimo? Svetište se tvoje gazi i skvrni, svećenstvo je tvoje tužno, poniženo. Pogani se, evo, udružiše protiv nas da nas istrijebe. Ti jedini znadeš što nam spremaju. Kako ćemo im odoljeti ako nam ti ne pritečeš u pomoć?" (1 Jud 3, 50-53). Juda je okupio svoju vojsku i utaborio se južno od Emausa.
U toj bici kod Emausa 165. godine pobijedio je Juda sa svojom malobrojnom vojskom. Zahvalili su nebu za tu pobjedu. Sljedeće godine sam Lidija vodio je vojsku na Izraelce. Lidija, kad je vidio kako pogibaju brojni vojnici, izvukao je vojsku u Antiohiju u cilju da unovači više vojnika.
Nakon te pobjede Juda želi s vojnicima očistiti svetište i posvetiti ga. Judini vojnici gledali su svetište sa Siona. Kad su vidjeli kako je opustošeno, oskvrnjeno, spaljeno, zapušteno i porušeno: "Razdijelili su na sebi odjeću, zakukali i glavu posuli pepelom. Potom padoše ničice pa na znak truba zavapiše k Nebu" (1 Mak 4, 39). Očišćen je i posvećen Hram. Blagdan posvete Hrama najmlađi je židovski blagdan.