Službena statistika govori da su transferi na privatne račune građana u Hrvatskoj iz inozemstva u 2023. povećani za 525 milijuna eura u odnosu na prethodnu godinu. Dominiraju uplate iz Njemačke te Irske, Nizozemske, Austrije..., zemalja u kojima veliki broj Hrvata prve, druge ili treće generacije radi ili je radio. Logičan je zaključak da nova generacija migranata nije presjekla veze s domovinom i članovima obitelji te ih obilato potpomaže.
Iako je Hrvatska i prošle godine bila financijski najovisnija članica Europske unije o privatnim doznakama i osobnim transferima iz inozemstva, koji su lani dosegnuli 7,2 posto hrvatskog BDP-a ili 5,61 milijardu eura, znatan dio novca odlijevao se i iz RH u druge zemlje. Očekivano, na prvom je mjestu BiH. U susjednu zemlju otišla je gotovo polovina ukupnog iznosa novčanih doznaka iz Hrvatske. I to što je Bosni i Hercegovini Hrvatska ono što je Hrvatskoj Njemačka ili Irska, također je logično. Veliki broj radnika iz BiH stalno ili povremeno radi u RH popunjavajući rupe koje u svim sektorima nastaju zbog odlaska hrvatskih radnika u druge zemlje EU. Podaci MUP-a pokazuju da je ove godine u RH od 192.170 stranih radnika najveći broj njih došao upravo iz BiH (35.930).
No, za razliku od Filipina i Nepala, gdje također iz Hrvatske odlaze milijuni eura radničkih plaća, u slučaju BiH treba uzeti u obzir i obiteljske te druge veze koje postoje s dviju strana granice. Zbog kojih je protok novca svakodnevan i znatan. Dakle, ako Hrvatska i ima problem s ovisnošću o inozemnim doznakama, što tek onda reći za BiH, gdje novčane uplate iz inozemstva dosežu čak 10 posto BDP-a. Čak je i na Balkanu to puno pa je po priljevu novca od dijaspore ispred BiH samo Kosovo. Uz Crnu Goru, upravo su BiH i Kosovo europski rekorderi po udjelu inozemnih doznaka u nacionalnom BDP-u.
Što bi tek bilo kada bi u službenu statistiku ušao sav novac koji tijekom godišnjeg odmora ili blagdanskih dana u rodni kraj donesu brojni iseljenici. Nemoguće je to izračunati, kao što je gotovo nemoguće utvrditi i koliko njih godišnje posjeti rođake u BiH. Ipak, podatak da su za vikend pred ovogodišnji Božić na brojnim graničnim prijelazima između Hrvatske i BiH stvorene kilometarske kolone vozila govori da će se u idućih desetak dana milijuni eura zarađenih u Europi potrošiti u trgovinama, restoranima i drugim prodajnim i uslužnim objektima u rodnim mjestima. I tu nije kraj zbrajanju novca koji dijaspora donosi u svoju (bivšu) domovinu. Kolika je količina gotovine koju iseljenici ostave svojoj rodbini, teško je i pretpostaviti.
Kada bismo sve navedeno zbrojili, sigurno je da bi udio novca iz inozemstva u ukupnom BDP-u BiH bio znatno iznad evidentiranih 10 posto. Ovakve božićne, bajramske, uskrsne ili novogodišnje darove država BiH i nije zaslužila. Ona se maćehinski odnosi prema svojoj djeci koja su, često iz nužde, potražila životnu sreću u tuđini. I zbog nebrige domovine polako za nju gube zanimanje. Sa svakom novom generacijom te će veze biti sve manje i tanje.
Časopis "Forbes" svojedobno je objavio listu zemalja koje imaju najveći broj svojih stanovnika koji žive u dijaspori, a na toj listi, koja objedinjuje 151 državu, BiH je na drugom mjestu. Prema istom izvoru, iseljeništvo čini trećinu bh. populacije. Neki drugi izvori kažu kako je taj broj i znatno veći. Za očekivati je da će u idućim godinama dodatno rasti, a da će, usporedno s tim, opadati njihovo zanimanje i veze s BiH. Država kojoj njezina dijaspora treba samo zbog novca i izbora bolje i ne zaslužuje. Možda to izgleda normalno samo u ovo božićno vrijeme darivanja i praštanja.
