Administrativne državne granice uvijek su pogodno tlo i tema za prijepore. Osobito na ovim prostorima. Tako i političko-diplomatski rat Bosne i Hercegovine s Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom i obrnuto pojačavaju brojne pogranične provokacije. Taj teritorij, gdje završava jedna, a počinje druga država, idealan je prostor za deponiranje smeća, otrova, sječu šume, gradnju migrantskih centara, a sve u funkciji zagorčavanja života prvom susjedu. Sporne točke najzornije ilustriraju želju pojedinih politika za stalno otvorenim sukobima “komšija sa susjedima”. Na ruku im ide i duga granica – BiH s Hrvatskom dijeli oko tisuću kilometara, sa Srbijom oko 300 te nešto manje s Crnom Gorom. Dakle, više od 1500 kilometara s jedne i isto toliko s druge strane omogućuje prostor za specijalni rat. Tri tisuće mogućih povoda za sukobe svih protiv svih.
Svježi primjer su migranti, koje Bosna i Hercegovina gura uz samu granicu Hrvatske. Time im se želi omogućiti što bolja startna pozicija za ilegalni ulazak u drugu državu. Logično bi bilo da su migranti zaustavljeni i smješteni tamo gdje su i prešli – iz Crne Gore ili Srbije. Tako bi ih se lakše kontroliralo i, u konačnici, mogli bi se vratiti odakle su i došli. Ovako su se rasuli po cijeloj državi i sada je više nemoguće znati koliko ih uopće ima, a kamoli ih držati na oku. Međutim, kako bi se napakostilo zapadnom susjedu, izgrađena su improvizirana naselja kod Bihaća. Nigdje se kao u BiH nije dogodilo da migranti tako lako i masovno prelaze preko teritorija cijele države i gomilaju se uz međudržavnu granicu. To samo po sebi budi sumnju u dobre namjere.
Kao dodatni pritisak, bh. vlasti optužuju hrvatsku policiju da maltretira migrante. Takvim metodama žele uljuditi Hrvatsku koja će na granici, umjesto “stop”, reći: “Dobro došli, dragi Pakistanci, Sirijci, Iračani...” Baš kao što ih je BiH svih ovih godina dočekivala ne čineći baš ništa da ih odvrati. Čak je bilo izjava kako masovni priljev migranata pomaže bh. turizmu te da su oni nadopuna za deficit jednog dijela stanovništva. Iz BiH se pokazuje odlučnost u povratku migranata kući tek sada kada su ti isti migranti brutalno napali sarajevsku policiju i građane. Umjesto 17 kriminalaca, za koliko je donesena odluka da ih se protjera, trebalo je svih sedam tisuća, koliko ih, valjda, ima, vratiti u njihove domovine. Čudno je da se za njih odjednom zna i nacionalnost i identitet, a do prije nekoliko dana ni za njih, kao ni za većinu drugih, nije se znalo tko su i odakle su. Kako uopće svi ti ljudi mogu biti ilegalno u jednoj državi?! U kojoj, kako sami tvrde, ne žele ostati i ne podnose zahtjev za azil.
Imaju BiH i Hrvatska još niz tihih ratova. Uz migrante, spor susjeda je i oko sječe i krčenja šume na Plješevici. Veliku buru u BiH izazvala je namjera Hrvatske da odlaže nuklearni i radioaktivni otpad na Trgovskoj gori. Lokalne vlasti kažu kako bi izgradnja takva odlagališta ugrozila zdravlje stanovnika u slijevu rijeke Une te imala negativan utjecaj na životnu sredinu u BiH. Jednako kao što s druge strane granice, nekoliko stotina kilometara istočno, trpe građani Slavonskog Broda zbog zagađenja zraka koje stvara rafinerija nafte u susjednom Bosanskom Brodu. Politička volja izostaje i u infrastrukturnom povezivanju. Most Svilaj nije u funkciji, zbog čega se dvije države ne mogu povezati autocestom.
Problem je i s rijekama. Ako se korita ne uređuju, dolazi do poplava s obiju strana. Negdje se to namjerno čini. U Imotskom, radi zalijevanja povrća ljeti, ponekad pregrade rijeku zbog čega riječni tok u Hercegovini presuši. Sporovi susjeda su i zbog korištenja električne energije iz voda Buškog jezera i Gornjih horizonata. Svakako, u te prijepore treba pridodati i Pelješki most. Prigovara se kako je Hrvatska njime Bosni i Hercegovini zatvorila pristup otvorenome moru.
Jednako kao na zapadnim, tako se ratuje i na istočnim granicama. Srbija i Crna Gora ne sprečavaju prelazak migranata u BiH. Naprotiv, vrlo slabo kontroliraju granicu i migrantski problem prebacuju BiH. I nije problem samo što tjeraju migrante u BiH. Istočni susjedi BiH isporučuju i otpad. Divlji deponiji smeća slili su se ovih dana u rijeku Drinu kod Višegrada. Svako malo aktualizira se i priča o tome čija je imovina hidroelektrane na Drini. Prijepori su i oko zemljišta u blizini Rudog. Da i ne govorimo o trasi buduće autoceste Beograd – Sarajevo.
Kada se svim ovim sporovima doda i velik broj neriješenih graničnih problema, onda se odnosi nikako ne mogu nazvati dobrima. Eventualno podnošljivima. Za stvarno dobrosusjedsko, prijateljsko ozračje treba iskrenost s obiju strana granice. Osobito kada se zna da su osuđeni jedni na druge. Svi se problemi uz malo volje mogu riješiti. Čak i da nije tako, treba pokušavati tražiti kompromis. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog činjenice da su “zauvijek susjedi”.•