I u BiH je kao u nogometnoj Hrvatskoj. Slavlja su se iz glavnih gradova premjestila na periferiju. U regije. U Kvarner i Hercegovinu. Zagreb je to dostojanstveno prihvatio. Sarajevo je u šoku. Privilegirani Željo i Sarajevo ostali su bez pehara i u Prvenstvu i Kupu. Potpuni neuspjeh sarajevskog nogometa upotpunio je Olimpic izgubivši utrku za ostanak u Premijer ligi. Mostarski Zrinjski je prvak, Široki Brijeg je pobjednik Kupa, a GOŠK iz malog naselja Gabela pored Čapljine izborio je ulazak u elitno premijerligaško natjecanje u BiH.
Za razliku od Zagreba, koji se iskreno naklonio pobjednicima - Rijeci, nije mali broj onih u Sarajevu koji hercegovačke prvake doživljavaju kao otmičare “njihovih” titula. Oni sebe smatraju jedinim autentičnim predstavnicima države u svemu, pa i u sportu, a hercegovačke Hrvate njezinim nepodobnim građanima. Po tim kriterijima, valjda, nije trebalo biti dvojbe oko toga tko bi trebao predstavljati državu u Ligi prvaka. Na njihovu žalost, od dojma i stereotipa u nogometu važniji su bodovi. Takav “sportski” ambijent još više kontaminira NS BiH koji je iskoristio priliku i drakonski kaznio Široki Brijeg sa sedam utakmica neigranja na svom terenu zbog zviždanja bh. himni i uvredljivih skandiranja na završnoj utakmici Kupa. Međutim, o teškim neredima koje naprave sarajevski navijači “pitomih” naziva “Horde zla” i “Manijaci” uopće se ne raspravlja. Takva dva “aršina” još više produbljuju ionako velike pukotine u bh. društvu.
Nesportska javnost iz Sarajeva obrušila se na hercegovačke navijače. Slane su im poruke - idite u svoju Hrvatsku, što radite u našoj zemlji. Kao da su oni njezini vlasnici. Na teške optužbe nitko nije reagirao. Umjesto da se odgovorni upitaju što su uzroci zvižduka, oni kažnjavaju one koji samo manifestiraju, nekada, istina, i neprimjereno, što misle o odnosu države prema njima.
Hercegovci su dobri svugdje gdje se može egzaktno mjeriti uspjeh. A sport je upravo takav prostor. Njihovi nogometni klubovi osvojili su i naslov i Kup. Brojni i u drugim sportovima postižu vrhunske rezultate. Čiji se bodovi ne zbrajaju samo njima, već i državi. Zato je neshvatljiv animozitet “centrale” prema regijama. A još je čudnije optuživati ih za secesiju. Ako je i ima, onda je to samo zbog nepodnošljivih optužbi i odnosa glavnog grada, pa i države prema njima.
One koji podmeću kako bi se Istra htjela odcijepiti od Hrvatske, a Hercegovina od BiH, sportaši Rijeke, Zrinjskog i Širokog demantiraju svojim igrama i ponašanjem. Glavni gradovi moraju shvatiti da je privilegij imati regije s kojima se mogu ravnopravno natjecati. Za Hrvatsku je bogatstvo Istra, Kvarner kao i za BiH - Hercegovina. Kada se u Sarajevu budu istinski veselili uspjehu Širokog i Zrinjskog i obrnuto, tada nitko neće pomisliti zviždati državnoj himni. Zagreb je s Rijekom već položio taj ispit. Zato se “Lijepoj Našoj” pjeva od Vukovara do Pule, preko Rijeke, do Dubrovnika, a u BiH himni bez riječi zviždi, i to ne samo u Hercegovini.