Zamislite da Hrvatska sada, nakon 30 godina samostalnosti, lobira da se u neke deklaracije i rezolucije ugradi kako je ona suverena, samostalna, europska država kao zajednica slobodnih i ravnopravnih državljana. Pa to već piše u Ustavu. Dodatnim inzistiranjima na takvoj potvrdi samo bi se počeo raskopavati njezin temelj. E, tako sada izgleda potenciranje da se nakon gotovo 26 godina od potpisivanja Daytonskog sporazuma u nekim rezolucijama i deklaracijama potvrdi ono što je u njemu napisano. Upravo to nedavno se dogodilo na summitu NATO-a, a potom i na zasjedanju Europskog parlamenta.
Je li na tim međunarodnim “utakmicama” u protekla dva tjedna u Bruxellesu Hrvatska poražena? I je li zbog Hrvata u BiH izgubila 2:0? Naime, ni u jedan od dvaju dokumenata nisu uspjeli ugurati ono što već piše u Ustavu – da je BiH država triju konstitutivnih naroda. S obzirom na to da su međunarodne “utakmice” u višenacionalnoj Belgiji bile prijateljske, onda se može reći kako, ako je to i bio poraz, nema posljedica. Osim toga, kad bi se aktivirao VAR, moglo bi se utvrditi kako je RH, zapravo, u objema utakmicama zabila autogolove. Što je uopće trebalo glasno najavljivati za što se zalažu hrvatski predstavnici, a potom nad tim “mrtvim slovima na papiru” dramatizirati? Dosad su o BiH doneseni deseci rezolucija. Ponajviše u Europi. I nijedna nije ispoštovana niti ima neku realnu snagu.
Drama je još nepotrebnija kada se zna da je prije tri mjeseca Amerika poslala jasnu poruku - nema Daytona 2. Državni tajnik Blinken naglasio je da neće biti nikakvih dramatičnih promjena Ustava. Dakle, temelj tog sporazuma je BiH kao država triju konstitutivnih naroda i dvaju entiteta. I zašto je uopće potrebno svako malo u nekakve rezolucije uguravati ono što je dogovoreno u Americi i ono iza čega stoji SAD? Dakle, stoji autoritativna, moćna Amerika, a ne neodlučna, podijeljena Europa.
Ako su već te europske rezolucije važne, zašto su onda dosadašnje prešućivane?! Zašto nisu realizirane?! A u svima je stajalo ono što piše i u ZAVNOBiH-u i u Daytonu: BiH je država Hrvata, Bošnjaka i Srba. Zašto EU to nije proveo u djelo i spriječio majorizaciju najmalobrojnijeg naroda? Baš kao što ni sada neće te iste narode uspjeti izbaciti iz Ustava. Prije su rezoluciju prešućivali Bošnjaci kao što prošlotjednu ignoriraju Hrvati i Srbi. Više od službenih komentiraju se oni nepostojeći “non paperi”. Osobito ako se njima plaši podjelom BiH, što je uvijek “pila naopako”, odnosno jačanje unitarne države.
Više štete od ovih međunarodnih dokumenata Hrvati u BiH imaju od onih domaćih. Primjerice, od rezolucija u Hrvatskom saboru koji se njih tiču. U vrijeme rasprave za govornicom javno se čuje mnoštvo otrovnih optužbi na sunarodnjake. Bez obzira na to što se na kraju usvoji, veću snagu od dokumenta imaju negativni govori saborskih zastupnika. Njihove optužbe predimenzioniraju sarajevski mediji i danima ih drže kao potku za obračun s bh. Hrvatima. Baš kao i ove bruxelleske rezolucije iz protekla dva tjedna.
Na platformi propagande protiv Hrvata nastaju brojni pisani i nepisani dokumenti. Razne lobističke skupine Hrvate u BiH predstavljaju najvećim rušiteljima i problemom države. Među onima koji u tome prednjače je Zaklada “Heinrich Böll Stiftung” u Sarajevu. A oni “servisiraju“ njemačke Zelene koji su, s lijevim strankama, upravo bili protiv hrvatskog prijedloga u EP-u.
Nesklonost Hrvatima ne iskazuje samo ljevica u Njemačkoj. Prošlo je relativno nezapaženo kako je polovinom 2017. Angela Merkel htjela pokrenuti inicijativu za preustroj BiH. Navodno je bila napisana promemorija. Planiralo se ukinuti konstitutivne narode i BiH urediti kao građansku državu. A taj prijedlog kod Merkel izlobirao je Erdoğan. Tihom diplomacijom tada je sve srušio Andrej Plenković. Koji se četiri godine poslije, prije desetak dana, sastao s Erdoğanom i tražio podršku za bh. Hrvate.
Nadajmo se da Njemačka neće ustrajati na tajnom planu iz 2017. Za mjesec dana njihov konzervativac Christian Schmidt preuzima ulogu visokog predstavnika u BiH. Iako je izjavio kako je “Dayton svetinja”, on u rukama ima bonnske ovlasti (opet Njemačka), kojima može nametnuti sve svoje odluke, pa i one koje revidiraju daytonski Ustav BiH.
Unatoč svemu, najveća zaštita Hrvatima u BiH je Hrvatska. I službena politika i njezin narod. Ako budu jedinstveni, nitko neće moći srušiti ono što su ‘95. jamčili u Daytonu. Zaista, stvorio se konsenzus i lijevih i desnih, i Banskih dvora i Pantovčaka, za zaštitom svog naroda s druge strane granice. Tihom diplomacijom, a ne javnim nadmetanjem tko im je veći zaštitnik, moraju uvjeriti međunarodnu zajednicu kakva se nepravda čini njihovim sunarodnjacima. Najveće oružje im je istina. Kada je doznaju u Njemačkoj, i Zeleni će se zacrvenjeti.•