Kolumna

Koga će globalni jug kriviti za glad: Putinovu akciju ili sankcije Zapada kao reakciju

Koga će globalni jug kriviti za glad: Putinovu akciju ili sankcije Zapada kao reakciju
08.06.2022.
u 15:29
I za COVID-19 bila je odgovorna Kina pa mnogi krive Billa Gatesa i cjepivo. Na sličan način danas postoji opasnost da mnogi ljudi za globalnu krizu okrive Zapad i sankcije, a ne Rusiju i agresiju
Pogledaj originalni članak

Ozbiljna globalna kriza s hranom je tu, na vratima, a pitanje o kojem uvelike ovisi kako će ta kriza izgledati glasi: koga će "globalni jug" najviše kriviti za problem koji će ponajviše pogoditi njegovo stanovništvo? Hoće li kriviti Vladimira Putina i Rusiju, stvarne krivce ne samo za pokretanje brutalne agresije na Ukrajinu nego i za pljačku ukrajinskih usjeva i korištenje ukrajinskih žitarica kao oružja u borbi protiv Zapada? Ili će kriviti Zapad, odnosno sankcije koje su demokratske države uvele Rusiji, najoštrije sankcije ikad uvedene jednoj tako velikoj i važnoj zemlji? Dovoljno je pogledati sastanke i izjave koje je, od Bruxellesa do Sočija, ovih dana imao predsjednik Senegala i prvi čovjek Afričke unije Macky Sall, da bi se shvatilo da na to pitanje neće biti lakog odgovora.

Globalnim jugom obično se nazivaju zemlje Latinske Amerike, Afrike, Bliskog istoka i Azije. U ovom konkretnom pitanju mislimo ponajprije na sve one zemlje koje su glasale suzdržano o rezolucijama Opće skupštine Ujedinjenih naroda o invaziji Rusije na Ukrajinu. Na globalnom sjeveru taj se Putinov rat doživljava vrlo crno-bijelo. Znamo tko je taj rat pokrenuo, tko je agresor, tko žrtva, tko zaslužuje prijezir, a tko podršku. Znamo to dobro, bez obzira na pokušaje moralnog izjednačavanja žrtve i agresora, kakvih je uvijek bilo i bit će, ali kakvi valjda ne bi trebali tako olako prolaziti u Hrvatskoj, baš zbog iskustva koje je definiralo našu državu, iskustva Domovinskog rata. Ali na globalnom jugu ta Putinova invazija je sve samo ne crno-bijeli rat, kako ga mi doživljavamo u Europi i Americi.

Neke od tih zemalja drže se suzdržano zbog toga što iskreno strahuju od moći koju Zapad pokazuje reagirajući vrlo oštrim sankcijama na agresivno ponašanje Rusije. Kad politički lideri neke zemlje poput Brazila ili Indije vide da Amerika sa svojim saveznicima može pretvoriti u oružje ne samo dolar kao valutu nego i čitav globalni financijski i trgovinski sustav, onda se neki od njih pitaju može li se takvo oružje jednog dana upotrijebiti i protiv njih. Velika zemlja, koja postane parija, može biti isključena iz globalnih tokova, njezine međunarodne pričuve jednostavno zaplijenjene, njezini građani odsječeni od Facebooka, YouTubea, s Visa i Mastercard karticama na kojima plaćanja odjednom ne prolaze… I sve to vrlo brzo, preko noći, akcijom nekog svjetskog policajca, koji se autokratima u raznim zemljama svijeta ni prije nije baš sviđao; a sad, kad ga vide s novim ovlastima, ti ljudi strahuju što bi se njima jednog dana moglo dogoditi ako se nađu u situaciji da ih taj svjetski policajac zaustavlja i piše kazne.

Naravno, naučena lekcija ovog slučaja trebala bi logično biti: nemoj biti kao Putin, jednostavno nemoj biti taj koji će svoju zemlju pretvoriti u takvog agresora i kontinentalnu ili globalnu opasnost za mir i sigurnost. Ali opasni lideri ne razmišljaju baš tako o naučenim lekcijama.

To je jedan aspekt problema, a drugi se tiče isključivo hrane, odnosno gladi. Predsjednik Rusije Vladimir Putin i ruska propaganda trenutačno se okreću vrlo aktivnom uvjeravanju ostatka svijeta da je za krizu s hranom kriv Zapad. Krive su sankcije, ne brutalna agresija zbog koje su sankcije uvedene – to je teza koja se širi, ali očito se i jako dobro prima u određenim sredinama. Bez obzira na to što zapadne sankcije zapravo ne obuhvaćaju žitarice iz Rusije. Bez obzira na činjenicu da Rusija svakodnevno pljačka i razara ukrajinsku infrastrukturu koja je hranila mnoge zemlje uvoznice žitarica. Ruski diplomati tvrde da nije problem u ruskoj vojnoj blokadi ukrajinskih luka, nego je problem što su Ukrajinci postavili pomorske mine. To je ta izokrenuta logika. Koja nema nikakvog smisla, ali i u globalnoj pandemiji vidjeli smo koliko teze koje nemaju smisla ipak mogu postati dio stvarnosti. I utjecati na ponašanje ljudi koji ili im vjeruju ili jednostavno ne znaju više u što da vjeruju pa im se i besmislice uvuku pod kožu i pod koru (moždanu). I za COVID-19 bila je odgovorna Kina, koja je mogla spriječiti pandemiju, ali nije; pa svejedno milijuni ljudi diljem svijeta najviše krive Billa Gatesa ili znanstvenike koji su uspjeli pronaći cjepivo. Na sličan način danas postoji opasnost da milijuni ljudi diljem svijeta za globalnu krizu koja tek slijedi okrive Zapad i reakciju u obliku sankcija, a ne Rusiju kao pokretača tog rata i problema koje je taj rat stvorio.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.