Koronavirus razotkrio je toliko toga, a ponajviše našu lakomislenost, čak i kad je riječ o najvećim umovima. Bilo je to, čini se tako davno, prije 13 mjeseci kad je jedan od najcitiranijih znanstvenika John P. A. Ionannidis sa Stanforda, temeljem analize smrtnosti “bolesti slične gripi” na kruzeru Diamond Princess iznio procjenu o najviše 10.000 smrtnih slučajeva u SAD-u. Kritizirajući pristup “pandemiji kakva se događa jednom u stoljeću” ustvrdio je kako se zapravo radi o “fijasku jednom u stoljeću” pa je dodao antologijski komentar: “Neki su zabrinuti da bi 68 smrtnih slučajeva do 16. ožujka u SAD-u, moglo eksponencijalno rasti do 680, 6800, 68.000, 680.000... sa sličnim obrascem diljem svijeta. Je li to realan scenarij, ili loša znanstvena fantastika”?
Na žalost, virus je Ioanannidisa osramotio kao nikoga. Ali, njegovi sljedbenici poput kakve sekte odbijaju suočiti se s realnošću te razgrćući argumente još viču “korona je prijevara”. Tih se dana i puno oprezniji vodeći američki epidemiolog Anthony Fauci prestrašio svoje prvotne procjene o 200.000 žrtava pa ju je ubrzo spustio na 60.000. U SAD-u je do jučer više od 581.000 mrtvih povezano s koronom i ostaje nada da bi cjepivo moglo spriječiti ostvarenje i posljednje brojke iz Ionannidisova zlokobnog niza. Europa je na milijun žrtava, a svijet je prešao tri milijuna. Bilo je i kod nas kvaziznanstvenih “bajanja” i ismijavanja brzoširećeg Johnsonova “Brexit soja” i “navodnog trećeg vala”. I neki naši znanstvenici još od polovice listopada pa do Božića govorili su o vrhuncu epidemije, jer smo se ljetos imunizirali za razliku od onih koji su se čuvali poput Irske, Danske, Njemačke i drugih s manjim udjelom zaraženih. Od svojih dogmi nisu odustali ni kad je od 25. studenoga do 5. siječnja umrlo 2579 ili dnevno 66 sugrađana, a samo u 14 najgorih dana od 12. prosinca 1064 ili 76 dnevno. Iako se zbog tih tvrdih glava tada kasnilo s oštrijim mjerama (ne mislimo na lockdown), koje su većina europskih zemalja uvele do početka studenoga, a mi tek 28. studenoga, kad su najugroženije županije počele zatvarati i škole, neke tjedan kasnije, a srednje škole tek 11. prosinca. I tada, kao i u veljači pa i proteklih dana jasna korelacija između oblika nastave i širenja zaraze govori da je, na žalost, nastava od kuće osobito u srednjim školama ipak učinkovita mjera u Hrvatskoj.
Bez obzira na to što po istraživanjima u nekim zemljama škola uživo nije bila problem. Uostalom i neka naša antigenska i serološka istraživanja čak i od samih autora ili naručitelja neznanstveno su tumačena unatoč uzorku koji ne dopušta nikakva poopćavanja, baš kao i u slučaju Ionannidisa. Čak i mi laici samo površnom usporedbom uočavamo da pojedine mjere iako se jednako zovu u različitim zemljama imaju različit smisao ovisno o discipliniranosti u provedbi i vrstama mjera, a osobito ovisno o korištenju javnog prometa, i izvanškolskim aktivnostima učenika i nastavnika. Potonje se pokazalo značajnim rizikom, pokazala su istraživanja. U znanstvenom sažetku američkog CDC-a “o prijenosu SARS-CoV-2 u K-12 školama”, tumači se da su istraživanja pokazala da je u pojedinim sredinama bilo moguće smanjiti širenje zaraze uz otvorene škole, ali uz primjenu preventivne strategije: dosljedna i ispravna uporaba maski, održavanje razmaka od 1 metra, pranje ruku, respiratorni bonton, čišćenje i provjetravanje te traženje kontakata s izolacijom i karantenom. Tako je studija u Sjevernoj Karolini utvrdila slab prijenos virusa u školama koje su imale višestruku strategiju prevencije čak i dok je prijenos u zajednici bio visok. CDC upozorava da izvannastavne aktivnosti i sport u zatvorenome, osobito timski i gdje nije moguće distanciranje, mogu povećati rizik prijenosa virusa, kao i vikanje ili pjevanje jer respiratorne kapljice tada prelaze veću udaljenost s većom brzinom. Kad je visoka razina širenja virusa u zajednici, povećana je vjerojatnost od širenja i u školi, ističe CDC, pa je i online nastava tada učinkovita mjera. S kojom smo u RH jesenas zakasnili unatoč traženju nekih znanstvenika, dok su ih lakrdijaši proglašavali maltene zločincima
Više studija ističe da je rijedak slučaj prijenosa zaraze kod djece, pa je u talijanskom gradu Vo’Euganeo analizom 70 posto žitelja utvrđeno da ih je 2,6 posto bilo pozitivno, ali niti jedno dijete do 10 godina čak i kad su imali pozitivne članove obitelji. Studija na 12 milijuna ljudi u UK-u pokazala je da rizik od infekcije raste s porastom dobi, ali nije veći za one do 65 godina koji žive s djecom do 11 godina, a iako se blago povećava za one s djecom od 12 do 18 godina, ne dovodi i do veće smrtnosti. Uz masovna testiranja u školama. I famozna studija iz Italije tvrdi da učenici nisu krivi za drugi val, ali važno je istaći da su mjere u njihovim školama uključivale maske, pa i štitnike, distancu, kontrolu temperature, higijenu ruku, jednosmjerne tokove učenika, skraćenu nastavu i - obavezan negativan bris za sve nakon samoizolacije. Što je za nas, rekao bi Ioanannidis, loša znanstvena fantastika.