Imate li problema s nošenjem maski, onda je to jednostavno zato što ste glupi! I to je sad znanstveno dokazana činjenica! Ako ne vjerujete meni, onda vjerujte znanstveniku Gordanu Laucu. A kako on to zna? Iz rukavica izvlači “znanstvenu” studiju koja dolazi, pa... kao naručena. Ukratko, prema autorima, oni koji imaju problema s prihvaćanjem “društvenog distanciranja” zapravo imaju – manjak radne memorije. Znanstvenik Lauc odmah to “znanstveno” pojednostavljuje tako da i zadnji Balkanac razumije: Glupane, stavi masku!
Dakle, prema Laucu, tko ne nosi masku, taj je zdravoseljački – glup. Doduše, postoji i druga mogućnost, da je taj nesretnik možda samo znanstvenik koji ne pamti što je govorio jučer, a sutra neće pamtiti što je govorio danas. Predviđanja takvih smo se znanstvenika naslušali. Kad se stavi na vremensku liniju, to je urnebesno štivo. Kome se dakle tom porukom obraća Lauc? Hrvatskoj Vladi? Možda Nacionalnom stožeru? Jer, ako je zaključivati prema njegovoj logici, tad čak i uzorita Alemka Markotić ima radnu memoriju na razini zlatne ribice. Ali ni sam Lauc možda nema više memorije od mojeg prvog računala.
Prva inačica računala ZX Spectrum čuda je stvarala sa svega 16kB. No, oni među nama koji imaju barem koji megabajt RAM-a i ROM-a, a mjesecima su iz dana u dan intervjuirali ili slušali zvijezde naše epidemiološke scene, još nisu stigli zaboraviti sve što su nam raznorazni znanstvenici do jučer govorili.
“Kako nemam simptome, ne nosim masku, a ni rukavice”, tako nam je sam Lauc govorio 30. ožujka. Lako ćete naći i njegove riječi koje navode na posve drugačiji zaključak, ali to je zapravo savršeno razumna izjava bila tada kao što je i danas, iako smo i tada znali za ulogu asimptomatičnih u širenju zaraze.
No, što se to promijenilo, osim što su završeni izbori, zašto su iz Stožera tri mjeseca poručivali da ne preporučuju maske, a danas ih odjednom rigidno nameću, i to pod prijetnjom sankcija?
Nema u srpnju nikakvih novih saznanja o maskama danas koje nismo imali još prije tri mjeseca: i ove obične jednokratne maske prilično efikasno služe kao zaštita od katapultiranja kapljica. U oba smjera. A budući da je ovo prije svega kapljična infekcija, sasvim je razložno staviti masku gdje god nije moguć razuman razmak. Kao u prepunom autobusu. Ili na proslavi izborne pobjede.
Jedino što se s maskama zapravo promijenilo jest da ih prije tri mjeseca nije bilo ni za lijek, a danas ih već možete svugdje kupiti – imamo čak i domaću proizvodnju. Markotić razumno veli, ne možete jednu nositi cijeli dan, morate promijeniti barem tri. Ništa zato što to znači da bi mjesečni trošak za moju peteročlanu obitelj dosezao 2700 kuna. Doduše, mogli bi Hrvati ostati i koji dan doma. Ili sami sašiti maske, ako imaju čime.
Naravno, tu je i ključni faktor: otvorili smo granice. U Hrvatsku možeš ući i iz nesigurnih zemalja ako imaš pečat da si negativan na virus ili ako imaš potvrdu da si pozitivan na uplatu sedmodnevnog pansiona u garaži bake Mare u Podstrani. Kako bismo spasili gospodarstvo, svjesno smo se odrekli najefikasnije mjere – ograničavanja kretanja. I to je sasvim u redu. No, problem je što je Plenković, poput Busha u Iraku, već objavio pobjedu u pandemiji. Sad zato moramo naći nešto drugo čime ćemo utjerivati strogoću i podsjećati građane da je nevidljivi neprijatelj ipak još uvijek tu: maske.
Prije samo koji tjedan rugao sam se kovanici “socijalna distanca” jer mi je jezično mnogo prirodnija riječ “razmak”, no sad mi je posve jasno – baš socijalna distanca nam je nužna kako bismo uopće bili sposobni održati fizički razmak. Maske su tu nekakav surogat. No, ne pada mi na pamet da zbog toga krenem u lov na frustrirane ljude koji pokušavajući doći do daha pa spuste masku ispod nosa. I unaprijed se ježim od pomisli da ću svaki put pri ulasku u tramvaj nekom bijesnom putniku morati dokazivati zašto je mojem autističnom sinu problem nositi masku.
U jednom je Milanović 100 posto u pravu: “Ljudi će poludjeti s obzirom na to koliko ih se šopa i ubija u pojam poluinformacijama!” Doista, može li shizoidnije od čovjeka koji se sam vozi u automobilu s maskom na licu? Zamislite kako li se tek taj osjeća pametno dok se vozi pokraj “glupana” bez maski. Taj mora da je šampion na Mensa testovima. Ili od onoga koji s maskom usamljeno pješači preko Mosta slobode? Što njemu prolazi kroz glavu dok kroz masku punim plućima udiše atmosferu Prisavlja: Koje li slobode!