Papa Franjo u svojoj buli “Lice milosrđa”, kojom je najavio izvanredni jubilej milosrđa - Godinu milosrđa, piše: “Korizmu u ovoj jubilarnoj godini također treba živjeti intenzivnije kao povlašteno vrijeme u kojemu će se slaviti i iskusiti Božje milosrđe” (17). Pozvao je da se posebno posvetimo čitanju i razmatranju Svetog pisma, a posebno tekstova koji će nam pomoći otkriti Očevo milosno lice. Predložio nam je da čitamo tekstove Mih 7,18-19 i Iz 58,6-11. Zatim je pozvao: “Stavimo odlučno sakrament pomirenja ponovno u središte, jer omogućuje ljudima izravan doticaj s veličinom Božjeg milosrđa.”
Korizma traje četrdeset dana i na poseban način je posvećeno vrijeme u kojem se trudimo postati pravedne osobe, sjećajući se Kristova četrdesetodnevnog boravka u pustinji prije javnog nastupa te četrdesetgodišnjeg putovanja izabranog Božjeg naroda iz Egipta u Obećanu zemlju, iz ropstva u slobodu! Cilj korizme je pripraviti nas vjernike kršćane na Uskrs.
Korizmu smo započeli 10. veljače Čistom srijedom ili Pepelnicom. Dok nam svećenik taj dan stavlja na glavu ili čelo blagoslovljeni pepeo, kaže: “Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah obratiti” ili “Obratite se i vjerujte Evanđelju!” Pepeo nas podsjeća na prolaznost zemaljskog i potiče da vjerujemo u uskrsnuće, potiče nas ne obraćenje.
Sam Isus nam je u šestom poglavlju Matejeva Evanđelja, koje se čita na prvi dan korizme, Čistu srijedu ili Pepelnicu, rekao koja su sredstva izgradnje pravednog života: milostinja, molitva, praštanje, post… Ako budemo na Isusov način davali milostinju, molili, otpuštali ljudima njihove pogreške i postili, najbolje ćemo se pripremiti za proslavu Uskrsa.
Suvremena pedagogija govori o četiri ljudska odnosa: odnos prema Bogu, odnos prema sebi, odnos prema drugom i konačno prema okolišu. Molitva izgrađuje naš odnos prema Bogu. Post izgrađuje naš odnos prema sebi. Milostinja izgrađuje naš odnos prema drugome. Tko ima zdrav odnos prema Bogu, sebi i drugom, on čuva i kultivira prirodu, svoj okoliš.
Drugi vatikanski koncil, kad govori o dvostrukom značaju korizme, kao bitno ističe potrebu “gorljivijeg slušanja Božje riječi i predanja molitvi”. A za pokoru koncilski oci kažu: “Pokora korizmenog vremena treba biti ne više unutarnja i pojedinačna već također i vanjska i socijalna.”
Cijelu liturgijsku godinu, ali, ipak, posebno u korizmi, teme za promišljanje su: Bog - milost, čovjek - grijeh, vrednote, a ove godine posebno razmišljamo i o svojoj vjeri.
Neka nam ova korizma bude vrijeme jačanja u borbi protiv zloće kako bismo prianjali i ustrajali u dobrim djelima.