Lice neba i zemlje uvijek znamo rasuditi. To je govorio Isus svojim suvremenicima dok je hodao zemljom. Diže li se oblak na zapadu, eto kiše. Zapuše li južni vjetar, bit će vruće. Kada s protivnikom ideš glavaru, gledaj ga se na putu osloboditi da te ne preda sucu, a ovaj će te izvršitelju i eto te u tamnici. Neće te nitko iz tamnice osloboditi dok svaki novčić duga ne isplatiš. Sve su to orijentiri kako se u ovome svijetu bolje snalaziti. Mnoštvo je takvih primjera u svakodnevnom životu. Izgubimo li se u prirodi, kako odrediti strane svijeta? Kako odrediti položaj u okolišu i smjer kretanja? Suvremenoj znanosti i tehnici lako je riješiti taj problem. No kako je to bilo tijekom dugih tisućljeća ljudske povijesti?
Zemljopisna orijentacija određuje strane svijeta pomoću zvijezda. Drevni mudraci i vladari bili su dobri zvjezdoznanci. Tako u zviježđu Veliki medvjed (Ursa major) dvije zadnje zvijezde čine zamišljeni pravac. Zamišljeni pravac produžimo i njihovu udaljenost pet puta u produžetku nanesemo na zamišljeni pravac. Na kraju toga pravca je zvijezda Sjevernjača ili Polarna zvijezda. Ona je smještena na repu Malog medvjeda (Ursa minor). Sjevernjača je zimi nisko smještena te je ne vidimo. Tada se orijentiramo pomoću zviježđa Orion. Zamislimo liniju kroz sredinu Oriona i spustimo je prema dolje, do obzora. Točka u kojoj se spaja zamišljena linija i obzor je u smjeru juga. Okolišna orijentacija označava položaj na zemlji i smjer kretanja. Ona uključuje i zemljopisnu orijentaciju. Orijentirati se možemo pomoću Sunca i Mjeseca. Na sjevernoj polutki Sunce je u podne na jugu, a na južnoj polutki, na sjeveru. Pomoću stabala orijentiramo se tako da gledamo koji je dio debla obrastao mahovinom. Mahovina raste na sjevernom dijelu.
Kako noću saznati koliko je sati? U tome imam dosta iskustva iz djetinjstva. Naši stari su govorili: "Dan je Božji, a noć svačija. Čim pijetao noću zapjeva, možeš slobodno putovati". Pijetlovi obično noću pjevaju tri puta: oko tri, četiri i pet sati, kada bi započinjao i novi radni dan. Ako bi pijetao kasnije zapjevao, slijedila bi promjena vremena. Ako bi kokoš zakukurikala, govorilo bi se da će biti neki nered. U monografiji o župi Gradac (moje rodno mjesto) prosuđivalo se o vremenu i nevremenu po prilikama i događajima u svakom mjesecu u godini.
Siječanj: Ako je pri kraju vedar, bit će rodna godina, a pada li kiša, bit će loša godina. Veljača: Ako je Pepelnica snježna, doći će lijepo vrijeme, a ako nema snijega, okrenut će velika studen na Cvjetnicu. Ako mačka u veljači leži na suncu, u ožujku će se grijati uz ognjište. Ožujak: Koliko u ožujku ima magle, toliko će ljeti biti kiše. Bolje je da te zmija ujede nego marčano sunce oprži. Travanj: Kada je travanj lijep, svibanj će biti ružan. Svibanj: Ako je svibanj topao, lipanj će biti kišan. Lipanj: Ako na Vidovo (15. lipnja) pada kiša, ljeto će biti rosno. Srpanj: Ako je kraj srpnja vedar, bit će jaka zima. Kolovoz: Ako u kolovozu ima dosta rose, bit će lijepa i rodna jesen. Rujan: Kakvo bude vrijeme u rujnu, tako će biti i u travnju iduće godine. Listopad: Ako s drveća rano otpadne lišće, to će iduća godina biti dobra. Studeni: Ako do Sv. Martina procvjeta kakvo drvo, sljedeće godine bit će jako loše. Prosinac: Ako je fino vrijeme za Božić, bit će ružno za Uskrs.
U svim ovim pučkim vjerovanjima ima dosta istine. Ne vjerujem da u ovim tvrdnjama ima kakvih magijskih natruha. Višegodišnja iskustva naših dalekih i bližih predaka rodila su ove mudrosnice. Pogotovo ove koje se tiču vremena. Govorilo se - ako je po vrhuncima planine Žabe magla, bit će lijepo vrijeme, a ako je na vrhu bijela kapa (snijeg), eto hladnoće. Zaista stoji svetopisamska tvrdnja kako su sinovi ovoga svijeta snalažljiviji od sinova svjetla. Lice prirode lako odgonetamo. Znamo li tumačiti znakove vremena? Čovjek je materijalno i duhovno biće. Ima dušu, duh i tijelo. Kada tijelo snažno progovori emocijama, uključimo razumom svoj duh i uz pomoć Duha Svetoga izvedimo zaključak. Vidjet će se rezultati. Trebat će više vremena i truda da ovo uvježbamo. O (ne)uspjesima, savjest će te stalno držati budnim. Samo vježbaj! Ne boj se, čovječe! Otvori oči duha da ti Duh Sveti pomaže!
Božje zakone koji vrijede za sva vremena čovjek današnjice pokušava zamijeniti svojim zakonima. Na našem europskom kontinentu i općenito zemljama zapadne kulture i civilizacije čovjek je zaratio protiv Boga, čovjeka i prirode. Nametnuti ratovi, krvoprolića, progoni kršćana u svijetu, masovne migracije i prirodne katastrofe o tome svjedoče. Ubojstva djece pod majčinim srcem (službeno - oko četrdeset i dva milijuna, neslužbeno - dvostruko više), tajna društva, ratovi riječima i lažima - sve se to odvija pred našim očima. No imamo i lijepih primjera ljudskog ponašanja i djelovanja u vjerskom i moralnom pogledu, što budi nadu u svjetliju budućnost. Čitajmo poruke. Izvucimo poduke! Što nas to čeka u budućnosti i u vječnosti? Ne smijemo biti samo pasivni promatrači loših događanja. Zrnce po zrnce dobrote, mira i ljubavi neka se rodi i množi i svijet će biti bolji. Svi naši dani, mjeseci i godišnja doba u krugu života bit će urešeni ljepotom.
Zima: Kada u snu očili mir, velike bijele plahte prekriju lice zemlje. Leden dah ispuni zrak. Ledena krila tišine se sklope. Smire. I sve stane. Proljeće: Kada zatravi do koljena, pjesmom se u lijepost obuče. Čeznutljiv tren tlapnje osja. Olistano, raspilitano buja. Soči. Smaragdne širi vidike. Uzvisuje se miljem. Ljeto: Kada suncem škropi, darom krijesna versa u živost bukne. U žar. U žal. Zagrcnuto od svjetlosti, plama i ognja. Jesen: Kada se počne osipati, lisnat, zlatan, mekan log joj zemlja sprema. Ogoljena, okljaštrena, kišna, uvlači se u se. U samoću. U vlastitu zamku. I čeka da se poslije zime nov život rodi.